Nakon potrage za adekvatnim lokalitetom za podizanje oglednog maslinika agronom Ivan Čuljak skrasio se na Ligatu kod Ljubuškog gdje je podigao maslinik. Ing. Čuljak vlasnik rasadnika „Čuljak“ u Grabovinama kod Čapljine, uz agrume zasnovao je i proizvodnju presadnica maslina najprije za izvoz, a zatim i domaće tržište na kojem je kaže, tolika tražnja da za izvoz više nema potrebe. Kako je maslina u BiH još uvijek mlada grana saznanja stečena u vlastitom masliniku ing. Čuljak kani koristiti u proizvodnji sadnog materijala. Govoreći o projektu ovaj agronom kaže:
„Zemljište sam dobio na koncesiju. Ovdje su zasađene sorte za koje smatramo da su se najbolje pokazale na području Hercegovine, na potezu Čapljina, Ljubuški pa sve do Posušja. Nama je ovdje vodeća sorta istarska bjelica, onda od pratećih sorti imamo talijanski asortiman – leccino, pendolino, frantoio, zatim kod nas uobičajene sorte – oblica, drobnica, lastovaka i levantinka“, konstatira ing. Čuljak pa nastavlja:
„Mi pratimo kako se koja sorta ponaša, imamo već neke rezultate, evo na primjer ja sam bio sumnjičav prema sorti levantinka za koju se zna da je izvanredna sorta kada su u pitanju njezina rodnost i sadržaj ulja, ali ima manu – osjetljiva je na niske temperature. Međutim, kao što vidite u trećoj godini ona se pokazala dobrom, sve niske temperature do sada dobro je podnijela. Ne znam može li u cijeloj Hercegovini uspijevati, ali na ovoj lokaciji može. Ovdje je dosta vjetrovito područje što je jako bitno za uzgoj masline da ima kretanje zraka, da ne dolazi do pada temperature, ako zraka nema, ako zrak stoji, onda dolazi do niskih temperatura.
| Vidjet ćemo koje sorte najbolje odgovaraju našem podneblju |
-Jeste li tražili upravo ovakvu poziciju ili je ispalo slučajno?
„Ja sam tražio baš ovakvu poziciju, imao sam sreću. Ljudi koji upravljaju državnim zemljištem u Ljubuškom izišli su mi u susret, mogao sam birati lokaciju i ja im se ovim putem zahvaljujem.
-Pionir ste u proizvodnji sadnica masline, jedan od rijetkih.
„Bolje bi bilo da nas ima više onda bi se manje uvozilo, znači automatski i ovdje gubimo radna mjesta. Smatram da državne institucije nisu učinile dovoljne da se program proizvodnje sadnog materijala općenito, pa tako i masline razvije na jednu višu razinu da imamo dovoljno sadnog materijala za naše maslinare da ne moraju kupovati uvozne sadnice upitne kvalitete. Ne govorim ovo bez osnova, maslinu napadaju neke opasne bakterijske bolesti kao što je xylella fastidiosa koja je u Italiji napravila ogromne štete. Mi imamo zdrave masline i trebamo jako paziti da nam kroz nekontrolirani uvoz ne stignu bolesti“, ističe ing. Čuljak, te dodaje:
„Što se tiče proizvodnje sadnog materijala ne staje se, ljudi i dalje traže sadnice i sade, što je po meni opravdano jer pokazalo se da masline u Hercegovini dobro uspijevaju, daju vrhunsko kvalitetno maslinovo ulje. Što je najvažnije ljudi su prihvatili tehnologiju proizvodnje maslina i maslinova ulja, poštuju savjete struke, što je za mene bilo iznenađenje, drže se propisa i stvarno proizvode vrhunsko maslinovo ulje.
Da bi projekt bio uspješan valjalo je osigurati vodu. Mada ni rijeka nije daleko ing. Čuljak se odlučio na bušenje, tek na 208 metru što je debelo ispod razine i Trebižata, a posebice mora. Cijeli projekt koji podrazumijeva i dovođenje struje financiran je isključivo iz dobiti rasadnika!
(Radio Čapljina)