Lučić ponovo žestoko napao Čovića: "Na čelo HDZ-a nije došao izborom nego prevarom"

Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić objavio je novo opširno saopćenje u kojem je iznio niz optužbi na račun predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, tvrdeći da je na čelo stranke došao nepravilnostima i da već dvije decenije “ucjenama, prijetnjama i manipulacijama upravlja životima Hrvata u BiH”.

“Čović nije izabran nego je došao prevarom”

Na početku saopćenja Lučić tvrdi da je prekretnica za HDZ BiH bio Deveti sabor stranke.

“Prošlo je skoro dvadeset godina otkako je na Devetom saboru Hrvatska demokratska zajednica pala pod vlast Dragana Čovića i njegovih ortaka. Čović tada nije izabran za predsjednika HDZ-a nego je na tu funkciju došao prevarom”, navodi Lučić.

Dodaje kako je od tada, kako tvrdi, riječ o čovjeku koji je “lažni branitelj, lažni magistar i doktor, lažni akademik s lažnim obiteljskim životopisom i lažnim grbom, po izboru Jugoslaven, a po potrebi Hrvat”.

“Neka objasni kada je magistrirao”

Lučić se ponovo osvrnuo na akademsku biografiju predsjednika HDZ-a BiH.

“Čović nije objasnio javnosti na koji je način i kada magistrirao. O doktoratu koji je navodno obranio 1996. godine, odmah po prestanku ratnih djelovanja, tek što su cijevi topova ohladile, da i ne govorimo.”

U nastavku navodi da je “dok su branitelji ratovali, Čović učio i spremao doktorat”.

Podsjećanje na ranije optužnice

U objavi se Lučić vraća i na period kada je Čović bio ministar finansija Federacije BiH, podsjećajući na ranije sudske postupke.

Navodi da su Čović i tadašnji premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić bili optuženi zbog odluka o raspodjeli budžetskih sredstava za stambeno zbrinjavanje, ali da su kasnije oslobođeni.

“Nije zgorega podsjetiti da je šef tadašnjem ministru financija Draganu Čoviću bio predsjednik Vlade Federacije BiH Edhem Bičakčić iz SDA, koji je danas čelnik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Bičakčić je bio jedan od onih koji su podržavali „Islamsku deklaraciju“ Alije Izetbegovića. Upravo je Bičakčić bio među organizatorima odlaska u Islamsku Republiku Iran u siječnju 1983. godine, nakon Homeinijeve islamske revolucije 1979. godine, koja je u Iranu uspostavila radikalni teokratski poredak obilježen čistkama, političkim progonima, represijom i tisućama ljudskih žrtava. Zbog Bičakčićeve uloge u organiziranju tog odlaska kasnije mu je suđeno u okviru „Sarajevskog procesa“ 1983. godine.

Bičakčić je s vremenom postao desna ruka Alije Izetbegovića, bio i ostao dio vrha SDA i blizak suradnik Islamske vjerske zajednice. Upravo se Bičakčić danas spominje kao ključna veza Čovićevog „zatopljavanja odnosa“ sa SDA, o čemu je govorio i pisao Večernjakov novinar Zoran Krešić, posebice u kontekstu političkih dogovora kojima bi Čovićeva kandidatkinja Filipović bila izabrana, vjerojatno i bošnjačkim glasovima.

U jednoj od mnogih optužnica za kriminal protiv Čovića iz 2009. godine, Bičakčić i Čović bili su optuženi da su „u funkciji premijera i ministra financija Federacije BiH, bez odluke Vlade, dana 18. 1.1999. godine donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 1999. godinu za stambena pitanja, kojom je iz sredstava tekućih rezervi odobren iznos od 3,2 milijuna KM za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, a zatim 20. 1.1999. donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 2000. godinu za stambena pitanja, kojom je iz sredstava rezervi odobren iznos od 4,6 milijuna KM za istu namjenu, na osnovu kojih odluka je izvršena kupovina stanova“ nizu ljudi.

Koliko su se njih dvojica okoristili tim transakcijama ostalo je otvoreno pitanje. Oslobođeni su pravomoćno 2011. godine uz obrazloženje da je od počinjenog kaznenog djela „proteklo deset godina“ te da stoga svjedoci „imaju rupe u sjećanju“. Ovo samo dokazuje da je pravosuđe BiH puno rupa u organizaciji i radu. Nakon povratka iz Makarske,

Čović je uspio uvjeriti tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH Barišu Čolaka da ga kandidira za hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne

i Hercegovine.”

Pozivanje na WikiLeaks

Dio saopćenja posvećen je i događajima sa Sabora HDZ-a BiH 2005. godine, gdje Lučić citira sadržaj diplomatskih depeša objavljenih putem WikiLeaksa.

“Američko veleposlanstvo pisalo je da je ‘Čovićev izbor za predsjednika stranke bio vrlo kontroverzan, uz utemeljene optužbe da je na stranačkom kongresu došlo do prijevare pri prebrojavanju glasova’.”

Navodi i drugi dio diplomatske prepiske.

“Samo mjesec dana poslije potvrđuje se kako je Čović pobijedio ‘zbog, po svemu sudeći, prijevarnog prebrojavanja glasova na stranačkom kongresu’.”

Lučić tvrdi da je izborni proces tada bio u potpunosti pod kontrolom Čovićevih saradnika.

“Njegovi su suradnici određivali prostor održavanja Sabora i osiguranje, odlučivali tko može ući kao akreditirani medij, izaslanik ili promatrač, distribuirali glasačke listiće te, što je najvažnije, sami prebrojavali glasove i proglasili pobjednika.”

Optužbe o izbornim manipulacijama

Na kraju saopćenja Lučić iznosi tvrdnje o izbornim nepravilnostima.

“Čović je varao i vara na svim izborima, slično kao i njegovi partneri u SDA i SNSD-u.”

Dodaje kako se, prema njegovim tvrdnjama, izlaznost birača naglo povećava u posljednjem satu glasanja.

“To je jedini način da kriminalci, dezerteri i prevaranti ‘osvoje’ vlast.”

Lučić poručuje da će i u narednom periodu nastaviti javno iznositi optužbe i pitanja upućena predsjedniku HDZ-a BiH.