U prebilovačkom hramu Vaskrsenja Gospodnjeg obilježeni su Sveti prebilovački i svehercegovački mučenici i 83 godine od jednog od najsvirepijih zločina počinjenih nad srpskim narodom.

Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcim služili su NJegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, vladika buenosaireski i južno-centralno američki Kirilo, vladika budimljasnko-nikšićki Metodije, mitropolit njemački Grigorije, mitropolit mihalovsko-košicki Georgije i mitropolit zahumsko-hercegovački Dimitrije.

Mitropolit njemački Grigorije kazao je u besjedi, pred okupljenim vjernicima, da se nalaze u Prebilovcima gdje se uvijek treba prisjetiti onoga što se tu dogodilo.

„Dogodilo se upravo ono o čemu govori Sveto Jevanđelje. Ustao je brat na brata, sin na oca, da ga ubije. Ovo selo u tom času kada je tama ophrvala i osvojila cijelu Evropu bilo je puno života, puno radosti, puno milosti i puno djece i naroda. Bilo je zdravo selo, bogato i veselo, a onda su došli da pokolju jaganjce i tu se dogodilo ono što danas ljudi pominju, ono što znači potpuno istrebljenje. Ostao je živ samo onaj koji nije bio tu, a znamo da niti u jednom selu nisu uvijek baš svi tu. Niko nije pošteđen, ni dijete u kolijevci, a onda su ih zatrpali u jamu Bezdanicu i tu su čekali skoro pola vijeka da budu sahranjeni. Kada su sahranjeni kao ljudi opet je tama i ludost političara dovela do toga da se ljudi kolju. Ovdje baš nisu imali puno da urade. Onda su minirali te tek sahranjene kosti. Mislili su to je to, a onda je ovdje bila deponija smeća. Onda je Bog naredio da jaganjci pobjede vukove, da vaskrsenje pobijedi smrt, da život nadvlada pakao. Onda je deponija pretvorena u ovo što danas vidite u hram. Ne samo da se to događa nego su i djeca iz Prebilovaca ponovo krenula da se igraju i idu u školu“, rekao je vladika  Grigorije.

Naglasio je da se ovdje ne okuplja samo da bi se sjećalo na ono što se dogodilo nego i da se slavi Onaj koji je to pobijedio.

Rekao je da se trebamo podsjetiti gdje stojimo i šta radimo.

„Bog je naš oganj, a sa vatrom se ne treba igrati. Slaviti nedostojno mučenike isto je što i igrati se sa ognjem. Trebamo shvatiti ozbiljno molbu da se pokažemo dostojni praznika koji proslavljamo“, rekao je mitropolit Grigorije dodajući da dostojan znači slijediti put koji su mučenici svojim podvigom pokazali.

Mučenik znači svjedok, kazao je mitropolit, i njegova riječ postaje kriterij istine, a to su danas grob u Prebilovcima i živa djeca oko njega.

„Mučenici su dajući živote posvjedočili da postoji nešto i od života prešnije a to je ono što životu daje smisao i bez čega ne vrijedi življenja, a jedino što životu daje smisao je Bog i njegovo dejstvo u nama. Bog i tvorenje njegovih zamisli zove se ljubav, ako je ta ljubav savršena to se prema riječima Gospoda ogleda u ljubavi prema onima koji nas mrze i ne vole i koji nam zlo čine. Takva ljubav je jedina bogolika. Ako neko sumnja u ovo, a smatra se hrišćaninom nega pogleda krst oko vrata i sjeti se šta je onaj koji je na njemu raspet rekao ocu za svoje zločinitelje. Nema tu patetike, niti je ljubav prema neprijateljima samozavaravanje. Danas mnogi koji sebe nazivaju hrišćanima ovu vrlinu nad vrlima izruguju nazivajući je ljubičastim hrišćanstvom. U svom nepoznavanju Hrista ljuto se varaju. Ljubav prema onima koji nas mrze je podvig…Ljubiti neprijatelje znači ne pristajati na zločin i demonsku logiku koja umnoženje zla osvetom naziva pravdom. Zato slaviti mučenike dostojno ovdje i danas i ne igrati se sa božanjskim ognjem znači pozivati na mir i svjedočiti mir, a pravog mira nema bez pokajanja i praštanja. Pokajanja za zlo koje smo sami učinili ili su drugi učinili u naše ime i opraštanja za zlo koje je nama i našim bližnjim učinjeno. I jedno i drugo mora biti bezuslovno“, poručio je vladika Grigorije.

Liturgiji je prisustvao i potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin, zatim ministar boračko-invalidske zaštite Danijel Egić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, poslanici sa svih nivoa, srpski predstavnici u vlasti, načelnici hercegovačkih opština i mnogi drugi

Hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima sagrađen je i osveštan 2015. godine u znak sjećanja na oko 4.000 Srba donje Hercegovine koje su ustaše ubile u Drugom svjetskom ratu, a Srpska pravoslavna crkva /SPC/ je iste godine kanonizovala te žrtve.

Ovaj praznik ustanovljen je u kalendaru na datum kada su ustaše 1941. godine zvjerski ubile više od 850 mještana ovog sela, uglavnom žena i djece i bacile u jamu u Šurmancima nadomak Međugorja.

Ovaj zločin je u bivšoj Jugoslaviji prikrivan, a 1961. godine jame u koje su bacani Srbi su zabetonirane.

Otkopavanje 13 jama na području donje Hercegovine počelo je 1990. godine, a kosti više od 4.000 Srba 4. avgusta 1991. godine su sahranjene u spomen-kosturnicu u Prebilovcima.

U junu 1992. godine tokom ofanzive “Čagalj” pripadnici HOS-a i HVO-a minirali su spomen-kosturnicu.

Po povratku Srba u Prebilovce poslije 2000. godine, ostaci kostiju su sakupljeni, a po izgradnji Hrama Vaskrsenja Hristovog počivaju u njegovoj kripti.

Hram u Prebilovcima sagrađen je uz pomoć tadašnjeg predsjednika Srpske Milorada Dodika i zahvaljujući donacijama Srba u dijaspori.

Urađen je po uzoru na Crkvu Hristovog groba u Jerusalimu koja je simbol vaskrsenja i života, a od tada do danas Prebilovci su mjesto koje opominje i prkosi svima koji misle da se jedan narod može istrijebiti sa svoga vjekovnog ognjišta.

(topportal.info)