Selo Zlate jedno je od sela kod Jablanice koje je pretrpjelo velike štete usljed razornih poplava i klizišta koja su pogodila to područje prošle sedmice. U potpunosti su uništene tri kuće i jedan pomoćni objekat, a na većini kuća je pričinjena manja ili veća materijalna šteta, javlja Anadolu.

Mulj, kamenje, drveće i lične stvari iz uništenih domova prekrili su cijelo selo. Mještani uz pomoć ekipa koje su došle pomoći pokušavaju osposobiti puteve i prolaze do nekih kuća. Svi su još uvijek u šoku. Nijemo gledaju sve ono što su godinama gradili i pitaju se da li će moći nastaviti život ovdje. Strahuju da bi se ovakvo nešto moglo ponoviti. Gdje će otići i da li će moći vidjet će u narednom periodu dok se malo oporave od šoka i straha, jer su svi bili životno ugroženi prošle sedmice.

Šerifa Osmića sreli smo u blizini njegove kuće koja nije pretrpjela tako veliko oštećenje. Voda je ušla u kuću, ali su uspjeli spasiti veći dio stvari.

“Taj dan sam došao s posla, padala je kiša. Oko pola jedan iza ponoći sam izašao iz kuće da vidim šta se dešava. Vidio sam haos. Voda je krenula u kuću. Brat mi je bio na poslu, a njegova kuća je do moje. Pokušavali smo spriječiti da voda uđe u kuću. Kuhinja se napunila vodom”, ispričao je Osmić.

Kako je vrijeme odmicalo situacija se samo pogoršavala.

“Meni je 50 i neka godina, ali ovo nikada nisam zapamtio. Oko dva sata je nešto puklo. Desio se neki udar. Nismo mogli ništa uraditi. Voda je sve nosila. Mi smo ušli u kuću. Ujutro sam izašao i vidio da mi nema ograde, da je oko nas sve uništeno”, izjavio je Osmić koji je ustupio svoje imanje za mehanizaciju koja je potrebna da bi se izvlačio otpad koji je ostao iza poplava.

Kako je kazao, materijalno će se nadoknaditi, ali poginula je komšinica koja je bila u osmom mjesecu trudnoće.

“U šoku smo. Ne znam kada sam spavao, ne mogu ni jesti. Neko veče je bila evakuacija pa vidjet ćemo šta će biti. Kuću ne bih napustio. Dosta sam uložio ovdje. Napustio bih ako bih morao, ne bih rizikovao život”, dodao je Osmić.

Među prvim kućama koje su bile na udaru vode bila je i porodična kuća Ibrahima Šašića. On tu noć nije bio u kući roditelja, ali majka jeste. Na sreću, spasila se.

“Uništena nam je porodična kuća u kojoj su živjeli roditelji. Uništene su kuće i od amidža i komšija. Uništena je i kuća od rahmetli vjenčane kume, ona je poginula. Ništa nije bitno koliko je bitan njen život. Nje više nema. Malo niže imam kuću u koju sam tek uselio, tu je bila sama trudna žena. Bilo je krenulo i prema njoj, ali hvala Bogu dobro je. U našoj kući je bila majka, sreća pa je bila budna. Bila je na prvom spratu, a kada su u kuću krenuli mulj i blato, uspjela je pobjeći na sprat. Tu se spasila”, ispričao je Šašić.

Prvih dana je bio veliki broj volontera, komšija i ljudi koji su dolazili da im pomognu.

“Nacionalnost i vjera nisu bitni, ljudi su dolazili sa svih strana. Međutim, najviše su se zadržali uposlenici Pomozi.ba, koji danonoćno rade. Ljudi koji žive ovdje još nisu svjesni da su sve izgubili. Teško je nastaviti život u ovom dijelu sela. Ima drugi dio gdje nije pričinjena velika materijalna šteta”, kazao je Šašić.

Žao mu je, jer je uništena kuća u kojoj je odrastao, ali ne zna da li bi više živio tu.

“Emocije su velike. Sada je naša kuća prva na udaru. Iznad nas su bile tri kuće kojih više nema, sravnjene su. Bio je i jedan pomoćni objekat”, izjavio je Šašić.

U selu ima oko 100 domaćinstava. U ovom selu, kako je kazao, Šašić niko nije odlazio, samo su ljudi dolazili.

“Neki ljudi su smješteni u privremene objekte, ali kako će biti ne znamo. Ovdje ima ljudi koji slabo žive, pa kako će, ne znamo”, rekao je Šašić.

(anadolija)