Partizansko spomen groblje u Mostaru, vrhunsko umjetničko djelo arhitekte Bogdana Bogdanovića, zamišljeno je kao lokalitet na kojem će biti vječno sačuvana uspomena na partizanske borce, mladost Mostara i Hercegovine koji su svoje živote dali za slobodu. Kako su se borili protiv fašista, rame uz rame, jedni pored drugih, i  Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati i Jevreji, tako su i sahranjeni a kameni cvjetovi sa njihovim imenima svjedočili su o njihovoj žrtvi i pokošenoj mladosti.

Iako nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, ovaj lokalitet je u posljednjih trideset godina u kontinuitetu trpio devastacije i razaranja. One su se ponavljale ciklično, kao i napori pojedinaca i grupa da obnove ovaj izuzetno vrijedni spomenik. Posljednja devastacija bila je brutalna i o njoj svjedoče fotografije koje objavljujemo.

Paralelno sa devastacijama Partizanskog groblja, 2013. godine, počinje izgradnja projekta “Groblja mira” na Bilama. Projekat zdušno gura Hrvatski narodni sabor, ali i Katolička crkva a sve vodi Ilija Ile Vrljić ratni zapovjednik i poslijeratni tajkun koji je domoljublje odlično inkasirao za razliku od većine onih kojima je zapovijedao. Naravno, najveći dio novca za izgradnju ovog groblja je iz budžetskih i donatorskih izvora a bijeli križevi podižu se “hrvatskim mučenicima” pripadnicima ustaških i domobranskih postrojbi, te civilima i svećenicima “pogubljenim” u Drugom svjetskom ratu i nakon njega.

Objavljujemo fotografije i ovog impozantnog groblja.

Svaka žrtva ima pravo na ukop i obilježavanje vječnog počivališta. Odnos prema žrtvama bi danas, 80 godina nakon Drugog svjetskog rata, također trebao biti jednak. Međutim, nije tako. Nikada niti jedan član HDZ-a, ili, recimo, delegacija HNS-a nije otišla na Partizansko spomen groblje da iskaže pijetet prema mostarskoj mladosti koja gore leži.

Nisu, čak, otišli nikada ni radi Hrvata koji su, kao partizani, poginuli u borbi protiv fašizma. Zato ne treba čuditi  da je “Partiza” kako je, rogobatno i nakaradno vole nazvati, devastirana. Njima i danas smetaju mrtvi antifašisti i Mostar danas ima i Ulicu žrtava komunizma i Ulicu Blajburških žrtava. Zamislite, nema Ulice žrtava fašizma, ili, ne daj Bože, žrtava NDH.

Partizansko groblje će, i ovako devastirano, dočekati obnovu i nadživjeti svoje “krvnike”.

Ni sva bjelina križeva na Bilama neće posvijetlitii tamnilo njihovih biografija.