Knjiga Ejupa Ganića “Brčko arbitraža (1996-1999): sjećanje i svjedočanstva” predstavljena je sinoć u Mostaru u organizaciji Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca Hercegovine, u partnerstvu s Mostarskim krugom.
U vrijeme arbitraže o statusu Brčkog Ejup Ganić bio je na čelu Državne komisiju za arbitražu, a u ovoj knjizi objedinio je svoja sjećanja i dokumente vezane za međunarodnu arbitražu.
– Ovo je jedna vrsta dnevnika koji sadrži trogodišnji rad od 1996. do 1999. godine, a koji se odnosi na status Brčkoga, s obzirom da njegov status nije riješen u Daytonu. Tri godine smo se mučili, pogovarali, tražili rješenje i na kraju smo došli do toga da nije dovoljno samo Brčko izvuče iz Republike Srpske, već da se treba formirati distrikt. Na kraju to je bilo rješenje koje je podijelilo entitet RS na dva dijela i Distrikt je postao dio bh. teritorije u klasičnom smislu riječi – izjavio je Ganić.
Po njegovim riječima, s obzirom da se reaktiviraju neke ideje o podjeli i odvajanju, odluči je napisati knjigu i podsjetiti na proces arbitraže i na činjenicu da Brčko distrikt danas, na određen način, čuva Bosnu i Hercegovinu.
– Bosnu uvijek netko napada, a ja mislim da je to jalov posao. Mi imamo garancije NATO-a i mislim da je neodgovorno govoriti o podjelama. Mislim da su te snage propustile svoju šansu kada su bile jake, a više nisu toliko jake. Danas je Bosna mnogo jača i svi znaju da bi mi branili našu državu – poručio je Ganić, dodavši kako se nada da će današnji političari biti mudriji.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Kristijan Šmit ima veliku obavezu da bude snažno fokusiran, najdirektnije angažiran i da ažurno arbitrira u slučaju kršenja svih sporazuma i preuzetih obaveza naročito onih koje su se u Bosni i Hercegovini događale uz angažman, kreiranje i neposredno učešće i svjedočenje međunarodne zajednice. Pod tim svakako podrazumijevamo i takozvani Rimski sporazum za Grad Mostar kojim je u mandatu tadašnje ministrice spoljnih poslova Italije (i u isto vrijeme predsjednice EU), Suzane Anjeli, potpisan u u februaru 2006.godine u glavnom gradu Italije. Visoki predstavnik nema mandat da samo konstatira i notira “zabrinjavajuća stanja” u provedbi međunarodnih sporazuma, kakav je i mostarski sporazum o Centralnoj zoni grada Mostara (Distriktu), nego da na dnevnoj bazi efikasno reaguje kako bi se njihove klauzule ispoštovale bez odgađanja i narušavanja suštine sporazuma. Odgađanje takvog angažmana, ili lakonski pristup po principu – “neka se lokalne strane o tome slože, ili ne slože”, ozbiljno narušava pa i dovodi u pitanje kredibilitet kako tako važnog sporazuma tako i važnih medjunarodnih svjedoka koji su ga dogovarali, kreirali i na kraju stavili na njega svoje potpise i saglasnosti.
Ovakav stav zajedno su podijelili i obznanili večeras u Mostaru bivši članovi Predsjedništva BiH iz vremena agresije na BiH, dr. Ivo Komšić, dr.Mirko Pejanović i dr.Ejub Ganić, dok su u velikoj dvorani Centra za kulturu prezentirali sadržaj Ganićeve knjige “Brčko-Arbitraža (1996-1999) – sjećanja i svjedočenja”.
Sa proteklih nekoliko predstavljanja knjige, u Sarajevu, Brčkom, Cazinu, Bihaću i Tuzli, a večeras i u Mostaru, mogli smo čuti da se radi o jednoj od najznačajnijih historijskih knjiga u Bosni i Hercegovini jer je priča o Brčkom slojevita i veoma posebna. Knjiga dokumentuje i opisuje kako je proces međunarodne arbitraže oblikovao sudbinu Brčkog i kako je, zahvaljujući njenom uspješnom vođenju i okončanju, Brčko postalo nezavisno i prosperitetno mjesto. Ona pruža dragocjen uvid u taj ključni period, te koliko je to bilo važno za razvoj samog grada. Promotori i autor knjige obrazložili su kako je tekao proces arbitraže za distrikt Brčko, te kako je završila ta velika bosanskohercegovačka i međunarodna priča koja je definirala, utemeljila i izgradila distrikt Brčko kao jedan od snažnih kohezionih faktora ove države što je dodatno osnažilo i učvrstilo njene temelje.
Voditelj i moderator promocije ove knjige, Alija Behram, pred mostarskom publikom i gostima iz Sarajeva, kao uvod u raspravu postavio je gostima i ovakvo pitanje:
Šta smo, kao Bosanci i Hercegovci, još mogli, trebali i morali do sada naučiti, pa i primijeniti u drugim mjestima, kada je u pitanju tako uspješan projekat kakav je Distrikt Brčko. I zašto nismo ? Na koncu, razgovaramo u gradu Mostaru za koji i građani, ali nerijetko i međunarodni zvaničnici, i danas znaju reći – Mostar je nedovršeni posao ! Iz Mostara prema Sarajevu ne prestaju apeli i upozorenja da će se ključna pitanja političkog raspleta u zemlji rješavati upravo u Mostaru. Čuli smo i najdirektnija upozorenja tipa – pazite da dok budete čuvali BiH samo u Sarajevu, ne izgubite Mostar i Hercegovinu u dolini Neretve ! Zašto je to tako i može li, možda baš primjer uspješne međunarodne arbitraže u Brčkom biti neka vrsta izazova, pouke, primjera pa i uzora – kako se može, pa moguće perspektivno, i ovdje u Mostaru, utemeljiti i primijeniti ? (Da li je, i koliko je, ovo uopšte realno?)
Dr.Ivo Komšić smatra da Mostarci nikako ne smiju propustiti dobre prilike i ne prestajati podsjećati, pa i pritiskati Visokog predstavnika, da rješava ovako kapitalne probleme. Kao svjedoci vremena, Pejanović, Komšić i Ganić založili su se za dosljednu provedbu svih klauzula Rimskog sporazuma u Mostaru kao projektu – nukleusu ujedinjenja grada, a naglasili su da se nikako ne mogu ignorisati ozbiljna upozorenja da se u samom središtu grada podiže objekat Hrvatskog kazališta a bez validnih odobrenja za građenje i najpozvanijih gradskih adresa vlasti.
