“Tužan sam i razočaran što se manipuliše Danom brigade Bregava, kasnije 42.brdske brigade Armije BiH. Ni ove godine nisam otišao na obilježavanje jer su jedni obilježavali jedan dan, a jedni drugi dan. Da sam bio u prilici otišao bih na ovo mjesto u subotu – ispred centralnog spomen obilježja u Stocu. Prirodno mi je i logično da je to ovo mjesto ispred kojeg u mramorni kamen stoje uklesana imena preko storinu momaka koji su kao pripadnici te brigade svoje živote dali za našu domovinu.
Nikakav Vrhovnik nije i ne može biti mjesto na kojem se govori o ovoj brigadi. Nikakvo Udruženje građana nije i ne može biti nosilac aktivnosti obilježavanja tog dana, i to dan prije nego što boračke organizacije proistekle iz brigade to obilježavaju u Stocu.
Možda bih imao mnogo zamjerki na te boračke organizacije, ali neću im ništa zamjeriti jer bar one autentično na mjestu jedinom gdje to treba obilježavaju Dan ove brigade.
Naknadno formiranom Udruženju građana koje bi da baštini tekovine Bregave i 42.br.brigade imao bih uputiti milion i jedno pitanje: ko, kako, kada, gdje i zašto?
Zašto nikad nisu na jedinoj teritoriji stolačke opštine gdje smo imali Armiju BiH (Rotimlja)?
Otkud sada na Vrhovniku?
Kakvi su marševi po selima dubravskog zaleđa?
A, ne recimo Igmanski marš našeg odbrambeno-oslobodilačkog rata?
Kad ćemo dobiti odgovor na pitanje iz Udruženja građana o preciznoj statistici ko je, koliko ukupno i kada bio u postrojbama HVO-a prije nego što će duboko “u sudijskoj nadoknadi” zalijepiti ambleme brigade na ramenima preko znakovlja HVO-a?
Ko su i zašto su neki od članova Udruženja građana kao vojni policajci HVO-a po punktovima kontrolisali pripadnike brigade Bregava, evidentirali njihovo kretanje dok su pušili cigarete Croatia i Filter 160?
Šta su im smetali pripadnici časne Armije s cigaretama Tokat i Izmir?
Ovi drugi, istinski armijaši od prvog do zadnjeg dana nisu pod znakovljima HVO-a išli na Gornji Vakuf.
A, mnogi koji se danas “kite perjem” brigade i Armije baš tih mjeseci i dana još uvijek bjehoše bojovnici HVO-a. Evo, sve neka nisu jurišali na Armiju u Gornjem Vakufu, a za pojedine se pouzdano zna da su i to radili, kako su mogli nositi amblem HVO-a dok su ti isti amblemi jurišali na Gornji Vakuf?
I, na koncu, zaključno pitanje:
Kako je moguće da se brojne satnije HVO-a, od Burićeve do Zuhrićeve predadoše, položiše oružje i završiše po čapljinskim konc.logorima, poniženi i “gologuzi” kao da su birvaktile pošli na nekadašnji dernek i teferič upravo na Vrhovniku?
Ne znam, mene bi bilo stid stati pred ovaj mermer s ovim imenima da imam takav dosje. I zato sam tužan zbog jedne brigade pod dva krova.
I, zato mi se smuči!
Da izrigam i povratim dušu!
Eto!
Iz sebe ovaj put ne izrigah dušu, ali bar izbacih ono što mi godinama tišti srce i pritišče me.
Pozdrav domovini iz Stoca!” – stoji u Bisinoj objavi.
