U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Nevesinje danas je u ovom gradu obilježena 80. godišnjica zločina kojeg su počinile jedinice 10. hercegovačke brigade Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije nad nedužnim bošnjačkim stanovništvom oba pola i različite starosne dobi.

Godišnjica ovog svirepog zločina obilježena je učenjem Fatihe i prigodnim obraćanjima u gradskom haremu, gdje su neke od žrtva brutalno zatrpane u zajedničku grobnicu.

Glavni nevesinjski imam Mehmed-ef. Čopelj u izrazima saosjećanja naglasio je da su nedužno ubijene žrtve preko razgranatih porodičnih veza, tokom vremena, postale dio svake nevesinjske bošnjačke porodice i kolektivne memorije.

„I dok danas izražavamo saosjećanje prema nedužnim žrtvama, važno je kazati da trebamo sačuvati fokus na njihovom stradanju i jasno kazati da na godišnjicama kada obilježavamo stradanje naših najmilijih treba izbjegavati sve druge teme koje nisu u skladu sa temeljnim učenjima islama, sa temeljnim postulatima naše tradicije kako ne bismo oduzimali pravo žrtava, pa umjesto o njima govorili o sebi, svojim dilemama, problemima, političkim usmjerenjima. Naša odgovornost nije samo da se sjetimo žrtava, već da činimo sve što možemo da se borimo protiv nepravde i protiv zaborava“, poručio efendija Čopelj.

Prilikom ulaska u grad, partizanske jedinice 14. februara 1945. presrele su nekoliko izbjegličkih kolona, brojne pojedince, pa čak i one grupacije koje su se spremale da pozdrave oslobodioce. Ukupan broj stradalih Bošnjaka nikada nije precizno utvrđen, s obzirom na to da novi socijalistički režim nije dozvoljavao ni spomen na taj događaj, kao ni spominjanje žrtva i njihovih egzekutora.

Tog 14. februara, ocijenio je mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović, dostojanstvo nevesinjskih Bošnjaka oskrnavljeno je na najbrutalniji način.

„To je jedna od najtežih i najtragičnijih epizoda u njihovom bitisanju na ovim prostorima. Između 150 i 200, (tačan broj nikada nije utvrđen) nevesinjskih Bošnjaka, svih životnih dobi, među njima i jako puno mladog svijeta, djevojaka također, bilo je mučki pogubljeno u egzekucijama 10. hercegovačke udarne brigade NOVJ-a. Naš narod je pri tome iskusio tešku stradalničku patnju, ostajući bez svoje biološke supstance, što je bez ikakve sumnje odredilo njegovu daljnju neizvjesnu sudbinu na ovim prostorima. Ovaj zločin je sistematski prešućivan, ostao je van stranica službene historije. Uostalom, kao i brojni drugi masovni zločini i stratišta na kojima su stradavali Bošnjaci u svojoj novijoj povijesti“, istakao je muftija.

Velika grupa Bošnjaka iz Nevesinja, kako je to ostalo urezano u kolektivno memoriji, podsjetio je, u posvemašnoj strci bježali su od svake vrste oružanih dejstava i ratnih događanja i pokušavali potražiti utočište povlačeći se prema Mostaru.

„Tog utočišta nije bilo, a vrhunac svirepih egzekucija za oko 115 žrtava desio se na Kričanjama u Podveležju. Porodicama žrtava nikada nije dozvoljeno da dostojno pokopaju svoje nevino ubijene članove, pod strogim mjerama zabrane ostavljeno im je da ih u aprilu 1945. godine, prepoznaju i na licu mjesta pokopaju. Bez dostojanstvenog ukopa, bez dženaze, bez mezara, bez ikakve prilike da ih se ikada ekshumira i prema propisima vjere ukopa u lokalna mezarja odakle su poticali. I veliki harem u nevesinjskoj čaršiji mjesto je gdje su bez obrednih radnji samo u zemlju položena tijela velikog broja žrtava pobijenih na različitim lokacijama u čaršiji“, kazao je muftija.

Citirajući dr. Safvet-bega Bašagića da podnošenje sudbine ustvari znači pobijediti, muftija je akcentirao opredjeljenje živuće generacije Bošnjaka da opstane na trusnim prostorima kroz različita iskušenja.
„Podnošenje sudbine znači istrajavanje da se sačuva svoja zemlja, grunt, nasljeđe, baština, identitet. Simboli i tragovi našeg višestoljetnog prisustva i života opstali su, uprkos svim strašnim pogromima i udarima. Zgrada vlastitog identiteta se cijeloga života zida i dograđuje, na njoj se radi, ona se dopunjava i popravlja. Važno je da budemo sudionici u tom procesu, da dajemo svoj doprinos koliko smo kadri“, istakao je muftija.

Umjesto deklarativnih i prigodničarskih sadržaja kojima se obilježavaju ovakvi i slični datumi, muftija mostarski preporučio je stvarne angažmane na definiranju jasnih pouka i jačanje kolektivne otpornosti pred svakvom vrstom izazaova kao zaloga za trasiranje bolje i prosperitetnije budućnosti.

„Jedna mudra misao kaže da najveća tragedija za one koji su podnijeli žrtvu nije to što su se žrtvovali, već napor i odlučnost da njihova žrtva ne bude uzaludna. Mi smo ti koji odlučuju da li je žrtva nepravedno ubijenih, osakaćenih, zatočenih i raseljenih bila uzaludna i samo još jedna u nizu kome se ne nazire kraj. Naš ozbiljniji i drugačiji odnos prema sadašnjosti ustvari je dio našeg odgovornijeg sjećanja na prošlost. Nisu to puke prigodničarske floskule, prazne riječi koje u sebi ne nude ni utjehu, niti nadahnuće! Jer, ustvari, sjećanje jedino ima smisla ako nas pokreće da se mijenjamo u sadašnjem trenutku, jer samo sjećanje prošlost ne može promijeniti. Ako ne bude utjecalo na naše ponašanje u sadašnjosti, ono je beskorisno“, poručio je muftija.

Nakon posjete gradskom mezarju pred džumu namaz u džamiji u Sopiljima proučen je Jasin i poklonjena hatma dova svim žrtvama zločina koje su partizanske jedinice počinile nad Bošnjacima Nevesinja 14. februara 1945.godine, saopćeno je iz Muslimanske informativne agencije MINA.