Među brojnim mostarskim porodicama koje su tokom Drugog svjetskog rata dale nemjerljiv doprinos antifašističkoj borbi, posebno mjesto zauzima porodica Onešćuk. Njihovo prezime danas nosi jedna od najpoznatijih i najprometnijih ulica u centru Mostara – Onešćukova ulica, koja povezuje šire područje Starog grada sa gradskim jezgrom. Iza tog naziva krije se potresna priča o porodici koja je dala više članova Narodnooslobodilačkom pokretu i platila visoku cijenu borbe protiv fašizma.
Porodica koja je stala uz antifašistički pokret
Porodica Onešćuk doselila je u Mostar iz područja Gruda, a već početkom rata njeni članovi uključili su se u aktivnosti antifašističkog pokreta. U Mostaru su živjeli i školovali se, a njihova kuća bila je povezana s ilegalnim radom komunističke omladine i organizacijom otpora okupatorskim i kvislinškim vlastima.
U historijskim zapisima posebno se izdvajaju brat i sestra – Mirko i Sofija Onešćuk, čija su imena danas uklesana na mostarskom Partizanskom spomen-groblju.
Mirko Onešćuk – gimnazijalac i jedan od prvih mostarskih skojevaca
Mirko (Miroslav) Onešćuk rođen je 1923. godine u Gorici kod Gruda, a školovao se u Mostaru. Kao gimnazijalac vrlo rano se uključio u omladinski revolucionarni pokret te je bio član SKOJ-a od 1940, a Komunističke partije Jugoslavije od 1941. godine. Bio je među mladim Mostarcima koji su učestvovali u formiranju jedne od prvih partijskih ćelija na području Mostara, zajedno sa kasnijim istaknutim antifašistima.
Zbog svog političkog djelovanja bio je hapšen još prije rata. Nakon uključivanja u partizanske jedinice nastavio je borbu protiv okupatora sve do 1943. godine, kada je poginuo na području Ljubije kod Prijedora sa samo 19 godina života.
Sofija Onešćuk – hrabra bolničarka koja nije dočekala punoljetstvo
Tragična sudbina porodice Onešćuk nastavila se i godinu kasnije.
Mirina mlađa sestra Sofija Onešćuk, rođena 1926. godine, također je bila aktivna u antifašističkom pokretu. Kao veoma mlada djevojka učestvovala je u prenošenju poruka i pomaganju ilegalnim strukturama otpora u Mostaru.
Kasnije se priključila partizanskim jedinicama kao bolničarka. U vrijeme kada je veliki broj ranjenika liječen u improviziranim ratnim bolnicama po planinama Hercegovine, bolničari i medicinsko osoblje često su bili izloženi jednako velikim opasnostima kao i borci na prvim linijama.
Sofija je poginula 1944. godine tokom četničkog napada na partizansku bolnicu u području Grušće kod Konjica. Nije dočekala ni svoj 18. rođendan.
Tako je porodica Onešćuk u razmaku od svega godinu dana izgubila sina i kćerku.
Vječni počinak na Partizanskom spomen-groblju
Nakon rata, posmrtni ostaci Mirka i Sofije Onešćuk položeni su na mostarskom Partizanskom spomen-groblju, jednom od najznačajnijih antifašističkih memorijala na prostoru bivše Jugoslavije, djelu arhitekte Bogdan Bogdanović.
Njihova imena uklesana su među stotinama Mostaraca koji su izgubili živote u borbi protiv fašizma. Decenijama je Partizansko spomen-groblje bilo mjesto na kojem su porodice, prijatelji i građani odavali počast poginulim antifašistima.
Žrtve i nove devastacije
Nažalost, tokom posljednjih godina Partizansko spomen-groblje više puta je bilo meta vandalskih napada. Posebno teška devastacija dogodila se 2022. godine, kada je uništen veliki broj kamenih nadgrobnih ploča sa imenima poginulih boraca. Partizansko spomen-groblje Mostar
Među uništenim pločama našle su se i one koje su nosile imena Mirka i Sofije Onešćuk. Time su, simbolično, ponovo stradali tragovi sjećanja na dvoje mladih Mostaraca koji su živote izgubili boreći se protiv fašizma.
Iako su oštećeni kameni spomenici, njihova imena ostala su dio historije Mostara, a Onešćukova ulica i danas podsjeća na porodicu koja je za ideale slobode platila najvišu cijenu.
Simbol žrtve mostarskih porodica
Historijski izvori navode porodicu Onešćuk među mostarskim porodicama koje su dale više članova Narodnooslobodilačkoj borbi i pretrpjele teške ratne gubitke. Upravo zbog te žrtve njihovo ime ostalo je trajno prisutno u urbanom tkivu Mostara kroz Onešćukovu ulicu.
Ulica koja danas nosi njihovo prezime svakodnevno je dio života hiljada Mostaraca i turista, ali mnogi ne znaju da naziv podsjeća na brata i sestru koji su kao veoma mladi ljudi izgubili živote boreći se protiv fašizma.
Njihova priča predstavlja dio šire historije Mostara, grada koji je tokom Drugog svjetskog rata dao veliki broj učesnika antifašističkog pokreta i pretrpio značajne ljudske gubitke.
