Bivši gradonačelnik Mostara, Safet Oručević, oglasio se povodom dolaska američke kompanije Bechtel u Bosnu i Hercegovinu, te najave skorog početka izgradnje Južne plinske interkonekcije.

-Dolazak korporacije Bechtel u Bosnu i Hercegovinu, jedne od najvećih inženjerskih i građevinskih kompanija na svijetu, podsjetio me na događaje od prije oko 25 godina (1998/99), kada su američki Bechtel i turska kompanija ENKA zajedno dali prvu ponudu za izgradnju Koridora Vc kroz Bosnu i Hercegovinu.

Vlasnik ENKA-e, jedan od najbogatijih turskih privrednika našeg porijekla, bio je Šarık Tara, dok je direktor Bechtela bio američki diplomata Charles Redman.

Bila je to ista godina kada su Hrvatska i njen predsjednik Franjo Tuđman potpisali ugovor o izgradnji mreže autoputeva kroz tu zemlju, čime je načinjen jedan od ključnih poteza ka euroatlantskim integracijama.

Ponuda za BiH podrazumijevala je 300 miliona dolara iz američke EXIM banke za projektovanje i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, uz kreditni model ugovora sličan hrvatskom, ali prilagođen specifičnostima naše zemlje.

Bio je garantovan završetak projekta u roku od oko sedam godina, što bi omogućilo potpunu infrastrukturnu integraciju, snažan ekonomski napredak i jačanje pozicije BiH u regionu. Također su tvrdili da bi ovaj projekat pokrenuo i niz drugih američko-turskih investicija.

Sa Šarıkom Tarom i cijelim projektom upoznao me predsjednik Alija Izetbegović tokom posjete predsjedniku Süleymanu Demirelu u Turskoj. Tokom razgovora ponuđeno mi je da preuzmem vođenje projekta i napustim funkciju gradonačelnika.

Uslijedio je ključni sastanak u Predsjedništvu BiH, u prisustvu sva tri člana Predsjedništva (Alije Izetbegovića, Ante Jelavića i savjetnika Živka Radišića), premijera Edhema Bičakčića, te gospode Redmana i Tare.

Na iznenađenje prisutnih, premijer Bičakčić je odbio ponudu, izjavivši da već ima dogovorenog partnera u francuskoj korporaciji Bouygues.

To je izazvalo vidno iznenađenje i razočarenje svih prisutnih. Šarık Tara je, s mnogo gorčine i još više ironije, rekao da će – ako Vlada Federacije BiH u saradnji s Bouyguesom ikada izgradi jedan kilometar autoputa – taj prvi kilometar „pozlatiti slojem zlata debljine jednog centimetra“.

Predsjednik Izetbegović je u više navrata upozoravao premijera da bi to mogla biti teška historijska greška, posebno jer bi BiH time dobila dva snažna politička saveznika.

Međutim, Bičakčić nije promijenio stav.

Naravno, sve je propalo. Bechtel i ENKA su se povukli iz velikih planova za BiH. Bičakčić je položio kamen temeljac s Bouyguesom i dalje od toga se nije otišlo. Kolike su ekonomske i političke štete takva odluka nanijela našoj zemlji – posebna je priča.

Sa Šarıkom Tarom sam se kasnije još nekoliko puta susretao, u društvu dr. Harisа Silajdžića, s kojim je bio izuzetan prijatelj. Govorio je mnogo o energetici, o ogromnim potencijalima koje BiH ima, pa čak i o ideji LNG terminala u Pločama ili Neumu za cijelu regiju. Volio je Bosnu i Hercegovinu i bilo mu je iskreno žao što niko nije poslušao njegove savjete.

Ovaj osvrt napisao sam pod dojmovima današnjih izjava starih, provjerenih rušilaca napretka ove zemlje, koji i danas pokušavaju politički manipulirati ovom investicijom.

Nadam se da se, nakon više od 25 godina, neće propustiti nova prilika koja se ukazala dolaskom američkog ekonomskog diva – Bechtela, zaključio je Oručević.