Mostar je 80-ih godina pa sve do početka rata bilježio svojevrstan stvaralački bum na muzičkoj sceni. Jedan od sastava koji su imali poseban uspjeh, svakako je Monolit – prvi pravi metal band. Za portal mostar.live svoju priču priča Predrag Peđa Glogovac, frontmen Monolita koji, iako daleko od Mostara, stvara i danas.
“Sve je pocelo sredinom 80-ih. U to vrijeme u Mostaru je dolazio novi talas omladine koja je pratila a i poprilično bila uz svjetske muzičke tokove. Bilo je nevjerovatno da iz Mostara, iako je to bio grad ali s jedne strane i mala sredina, uskoro izađe “tovar” bandova iz svakog pravca. Bilo je tu rockera, metalaca, punkera, alternative, bluesa, dobrog popa… svega! Prosto bilo je to jedno jako dobro vrjeme a nije Mostarsko preuveličavanje.
Monolit je bio metal band. Prije nas je bio pokojni Đoka i legendarni Zemljotres, bio je i Ehinokokus a bio je i Vulkan uporedo sa nama. Ali mi smo eto bili prvi «pravi» metal band!
Monolit koji se pamti i koji je postao poznat u bivšoj Jugi je nastao 1988. Moram da kažem i da je band pod istim imenom postojao i 1986 koji je svirao rock (Svita, Baša i Bjelica) i jedino zajedničko je bilo 2 člana tog banda, Mehic Zlatko Zuba i Marin Bago.
Po mom dolasku, 1987. godine, band svira u Sarajevu sa legendarnim Bombarderom i to je jedina i zadnja svirka u postavi Zlatko, Bago, Svita, Baša i Peđa. Dragan Andrić Kiki je novi pjevač/gitarista i Monolit je i zvanično postao novi band. Ta postava traje kratko, no ta postava je imala solidan koncert te godine u Čapljini pred brojnom publikom. Tek po dolasku Slobodana Ernjakovića te fine 1988. band je dobio svoj identitet i misiju. Osvojiti svijet!
Bili smo kao 4 muzička musketara, pa se ponekad pitam kako su se u toj sredini našla takva 4 lika da svi imaju šta da kažu stvaralački i da pravimo takvu muziku koja može da parira i tom velikom svjetu. Mislio sam da se takvi likovi mogu naći i spojit samo u San Francisku ili LA.
Prvi snimci se snimaju u studiju legendarnog Rane Kovačevića (btw. ako neko ima info o njemu bilo bi kul da se javi) te iste godine. Bili smo samo klinci od 17-18 godina. Slijede svirke uživo u Mostaru. Dolazi odsluženje vojnog roka, koji maltene niko od nas nije htio, htjeli smo samo svirat, stvarat i gorili smo za band.
Odlazim prvo ja, pa Bago i Zlatko i Sloba na kraju. To nam je bila prva prepreka u «osvajanju svjeta» i bili smo prinuđeni da članove koji su u vojsci zamjenimo privremeno. Nakon mog povratka, pripremamo i 1990. godine snimamo novi materijal, moderniji i čvršći, opet kod Rane Kovačevića sa tehničkom podrskom Admira Salahovića Saleta (bubnjar u Zemljotresu, Ehinokokusu i Ženevskom Dekretu).
Band izdaje samostalno demo kasetu i generalno se dobijaju samo dobre recenzije i priča o bandu se širi. Pojavljujemo se u fanzinima i muzičkim magazinima a Branimir Lokner (u to vrijeme, a i danas, cjenjen muzički kritičar) je rekao o nama: «Ako iskoriste šansu koja im se bude ukazala vrlo brzo će naci svoje mesto na našoj sceni»
Javljaju nam se slušaoci iz svih krajeva zemlje i republika što nam daje još veću snagu. Čak se i «djevojčice» javljaju sa «pismima uredniku» (tada se moglo pisati pa se objavi što je bilo interesantno) i: «Možete li da objavite poster grupe Monolit?»
Marin i Zlatko odlaze na odsluženje vojnog roka. Po Marinovom povratku band pravi samostalni «headline» koncert u Domu Mladih i za to vrijeme skuplja oko nestvarnih 1000 ljudi na svirci. (Broj karata prodatih i ekipa koja je pozvana od nas ekstra mimo toga pokazuje taj broj). Na bubnju je zamjena čvrste ruke Gušić Nedžad Gule i Marsel Šaravanja Marsa.
Išle su svirke po Mostaru a dobijamo uskoro i poziv za svirku u Sarajevu i u bend dolazi bubnjar Sale. Band se priprema maximalno i prave se čak i «stage» kostimi. Te 1991. izlazi famozni Metallica (Black album) i iako su metalci i prije obožavali crnu boju, izgledalo je da su sad ama baš svi u crnom.
Na moj predlog, šije se garderoba u bijeloj boji. Čak smo se ložili i da nam svi instrumenti moraju biti u bijelom. Da budemo drugačiji i «originalni». Dogovaramo se čak i o svirci u Rusiji da budemo gosti banda Korozija Metala koji su bili gosti kod nas u Mostaru.
Zlatko se vraća i iakoje imao kratak period da se uvježba, dao je sve od sebe i uvježbao materijal za YU HM fest u Sarajevu u organizaciji legende Zelimira Altarca Čička. U odsustvu Slobe, mjenja ga gitarista i veliki talenat Saša Kapor Hash (svirao u bandu Fist) i u band dolazi pjevac Dražen Nastić Dado. Sa njim je došla nova muzička snaga. Fantastičan vokal i u neku ruku to nam je jedino nedostajalo za odlazak u veliku ligu bandova. Sloba je htio oduvjek da bude samo gitarista i Dado je trebao i zvanično da postane pjevač banda i peti član.
Na bini koristimo prave kostime (iz Narodnog Pozorišta) vojnih oficira iz 18 vijeka, izgledali smo kul i svjetski. Svirka, bar iz našeg ugla je bila odlična i publika nas je primila odlično! Na festu sviraju takodje Divlje Jagode, Osvajači, Demoniac i Pergament. Snima se pro video za TV SA. (Gledali smo snimke dan poslije ali na žalost ih nikad nismo dobili).
Dolazi kobna 1992, ali band i dalje gori i živi za konačno snimanje prvog albuma (materijal je uveliko spreman), priča se o gdje i kada. Pjesme zvuče svjetski i stil je veoma sličan famoznoj «Švedskoj Geteborg sceni» (nastala nekolika godina poslije) koja mixa agresivnu muziku sa «Maidenovskim» melodijama. Dobijamo čak i pozive iz Sarajeva da nas preuzme profesionalni menadžment za dalje. Stvari izgledaju nikad bolje, a u stvari, nikad gore.
Rat je već počeo a mi to nismo htjeli da vidimo niti da prihvatimo. Zlatko i ja pričamo o varijanti da se band prebaci u Sloveniju i da tamo dođe i Sloba.
No, nije uspjelo. Sloba se nije ni vratio u svoj grad iz vojske. Odlazi u Beograd gdje se on i ja sticajem okolnosti nalazimo. Priča se i pokušava organizovati nastavak rada banda ali sve je već otišlo predaleko. Sloba poslije nekoliko provedenih mjeseci u Bg ide za Kanadu.
Ja odlazim u Norvešku, 1993. Zlatko tragicno gubi zivot, ubijen je, u ratu te iste godine.
Band zvanično više ne postoji.
Monolit, nešto što je bilo jedinstveno, snažno i jako kao «neuništivi» pravi kamen obelisk (onaj iz Kubrikovog filma Odiseja 2001, po kome je band i dobio ime) je popucao na sve moguće komade. Pretvorio se u prah.
Marin je u 90-im prestao da svira. Ja sam u Norveškoj svirao sa poznatim i nepoznatim muzičarima.
Sloba je u Kanadi imao svoj band i svirao je sa mnoštvom poznatih i velikih bandova iz bivše YU.
Mnogo godina poslije, tačnije 2006. Sloba i ja se nalazimo u Kanadi i snimamo ponovo pjesmu «Kletva» za Zlatka. Sa tom pjesmom je sve počelo pa je ona i dostojan oproštaj. Da kažem samo da ta pjesma stvarno nosi riječi koje su Zlatkovo «predskazanje» i šta će se desiti, ne samo njemu, nego svima nama. Htio bih da dodam, pošto ima i takvih koji su te riječi i pjesmu ubacivali u neke političke svrhe: nemojte, ta pjesma nije niti je ikada i bila to, ni u naše ime a ni u Zlatkovo!
2007. godine Sloba i ja snimamo album «Arcana Balkanica» koji izdaje One Records iz Beograda.
Pokusaj da se band re-oformi ali razdaljine su prevelike i život ide nekim drugim tokom. Album izlazi u formatu Cd-a
2012-te kontaktira me izdavač Mighty Monster iz Njemačke koji izbacuje demo snimke 88-92 pod nazivom «Deimos Tapes« (Deimos je «ime» pajaca, maskote banda, pajaca, «DEiMOsove trake» bi bio dobar prevod). Izdanje izlazi na Cd formatu.
2021-ve na poziv Milana iz Miner Records se priprema zvanično i finalno izdanje Monolita pod nazivom « Once Upon A Time… In Mostar» koji ce biti de lux kompilacija izdanje sa svim starim snimcima, Arcana Balkanica materijalom i jednom potpuno novom pjesmom.
Poslije toliko godina «odsustva» sa muzičke scene i pod vec otežalim osjećajem da sam ostao «nedorečen» u muzičkom svijetu, 2021. godine snimam album sa potpuno novim pjesmama (jedna od njih je trebala da bude na prvom albumu Monolita i svirali smo je uživo na YUHM festu) i renoviranom novom ekipom muzičara.
Album se zove «Between Soul & Darkness», izlazi 2022 pod nazivom AORTHA. (Razmišljalo se opet o Monolit moniker, ali…)
Mix i master Fredrik Nordstrom u studiofredman.com
Snimljeno u: Oslo, New Orleans, Helsinki, Mostar, Trieste, Banja Luka, New York, Nurnberg, Pančevo, Montreal, Alicante, Kraljevo, Hamilton, Kragujevac, Sundsvall 2020/2021
Na albumu gostuju takodje Sloba, Hash, Branko Stikovic Stika i Ivan Aleksijević.
AORTHA:
Diego Valdez – vocals
Kyle Thomas – vocals
Denis Belanger Snake – vocals
Alessia Scolletti – vocals
Netta Laurenne – vocals
Christian Älvestam – vocals
Predrag Glogovac – lead & rhythm guitar
Igor Paspalj – lead guitar
Jacob Umansky – bass guitar
Hannes Grossmann – drums
Nadam se da vam je priča o Monolitu a ujedno o nasem gradu Mostaru bila interesantna.
Starijoj gradskoj ekipi je ova priča poznata a vama mlađim ili onima koji ovo prvi put čuju želim samo da se malo zamisle kakav smo grad imali i da pokušamo svi zajedno koliko možemo da mu damo bar dio onog sjaja koji je imao!”
Predrag Glogovac
