Vaskršnju liturgiju u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru, koja još nije obnovljena, služio je starješina hrama Duško Kojić, uz sasluženje đakona Miloša Janjića i prisustvo velikog broja vjernika.

Zvona sa Saborne crkve zazvonila su u ponoć najavljujući najradosniji hrišćanski praznik.
Ponoćne vaskršnje liturgije na području Mostara služene su i u Manastiru Žitomislić, kao i u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju kod Mostara, dok je jutrenje služeno u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju.

Na svim vaskršnjim bogosluženjima pročitana je poslanica Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, a vjernicima su podijeljena vaskršnja jaja.
Sveštenik Kojić naveo je da nas Vaskrs ne poziva samo na radost, već i na duboko preispitivanje.

„Jer nije najveća tragedija ovoga svijeta stradanje, nego izdaja. Nije najteže kada čovjek padne, nego kada okrene leđa onome ko mu je povjerio ljubav.

Zato je važno da se zapitamo: da li se udaljavamo jedni od drugih, da li ćutimo kada treba da budemo uz bližnjeg i da li lako odustajemo od čovjeka.

Da ne bismo, neosjetno, postali oni koji se okreću, koji zaboravljaju i koji izdaju.

Vaskrs nas poziva na suprotno — da ostanemo, da budemo uz čovjeka i da ne odustajemo jedni od drugih. Jer u svijetu u kojem se ljudi sve lakše razdvajaju, najveća hrabrost je ostati vjeran — čovjeku, istini i dobru.

I zato, uprkos svemu što nas opterećuje, Vaskrs nam donosi najdublju sigurnost: da je život jači od svake tame, da radost ima posljednju riječ i da, ma koliko puta kroz istoriju bilo raspeto, dobro uvijek na kraju vaskrsne“, istakao je Kojić.