Radna biografija je dokument, odnosno jedan od oblika pisane komunikacije, čija je svrha da na koncizan, istinit i strukturisan način predstavi karakteristike određene osobe, kao i njeno obrazovanje, kompetencije i vještine, nekome ko nema vremena ili mogućnosti da osobu lično upozna. Biografija se još može nazvati i Curriculum Vitae ili skraćeno CV, što u bukvalnom prijevodu znači tok života.
Glavna namjena dobre biografije jeste da zainteresuje sagovornika u toj pisanoj komunikaciji, a njena uloga je da jasno, brzo i efikasno posreduju između kandidata za posao i poslodavca koji nudi zaposlenje. Važno je napomenuti da ne postoji univerzalno pravilo za pisanje CV-ja, ali je svakako preporuka da se osnovna pravila poštuju. Također, važno je uvrstiti elemente ličnog stila pri pisanju biografije, jer je svaka jedinka individua za sebe.
Postoji nekoliko osnovnih pravila za pisanje radne biografije ili CV-ja:
1)Dužina biografije ne bi trebalo da prelazi jednu stranicu formata A4, osim ukoliko pojedinac ne posjeduje bogato radno iskustvo;
2) Sama biografija bi po idealnim standardima trebalo da sadrži lične podatke, informacije o obrazovanju, radnom iskustvu, kursevima, seminarima, obukama, znanju stranih jezika, radu na računaru, kao i ličnim osobinama i vještinama. Ono što čini odjeljak o ličnim podacima jeste navođenje imena, prezimena, brojeva fiksnog i mobilnog telefona, e-mail i ulične adrese, te datuma rođenja. U dijelu sa ličnim osobinama i podacima, u gornjem desnom uglu, važno je unijeti i fotografiju, formata sličnog onom u ličnoj karti, koja bi trebalo da djeluje profesionalno i ozbiljno.
3)U okviru dijela o radnom iskustvu obično se navodi ime organizacije u kojoj je osoba radila, na kojoj poziciji i u kom vremenskom periodu. Navođenje radnog iskustva obično počinje sa najskorijim.
4)U dijelu o obrazovanju opet se prvo navode najskoriji uspijesi. Ukoliko je osoba završila srednju školu ili fakultet, navede se naziv posljednjeg dijela obrazovanja, a prethodni se samo usput spomene. Ovo je pravo mjesto za navođenje osvojenih nagrada i dobijenih stipendija. Ukoliko osoba nema dovoljno radnog iskustva, kroz kurseve, seminare i obuku, može taj dio kompenzovati. Na taj način će sebe predstaviti kao upornu, samoinicijativnu, vrijednu i osobu koja je željna učenja i usavršavanja.
5)Za posao u bilo kojoj struci, potrebno je znanje osnova bilo kojeg stranog jezika, za preporuku je engleski ili njemački jezik, te ukoliko posjedujemo znanje iz jezika, trebamo navesti nivo poznavanja i stepen certifikata. U ovom dijelu, potrebno je navesti programe koje je osoba na računaru usavršila.
6)Što se tiče ličnih podataka, oni se obično pišu u rezimeu. Lista ličnih podataka treba da je usaglašena sa našom ličnošću i sa onim što mi u biti, zaista, jesmo. Poslodavac će, u suprotnom, u živom razgovoru postati svjestan svega, te će se njegov lični utisak o sagovorniku promijeniti. Veoma često se navode osobine kao što su: komunikativnost, timski rad, inicijativnost, upornost. Možemo svoje osobine obogatiti na taj način što ćemo spisku dodati naše hobije. Važno je navesti i vozačku dozvolu, a opšte preporuke su da tekst u biografiji bude napisan u trećem licu, bez ličnih zamjenica (npr: “završio fakultet” ili “ završena srednja škola”), jer na ovaj način djelujemo objektivnije. Potrebno je obratiti pažnju i na gramatiku i pravopis, te CV nasloviti sa: marko_marković.doc, odnosno našim imenom i prezimenom.
Biti profesionalan, koncizan, direktan, stručan, a prije svega iskren su najvažniji savjeti za pisanje i kreiranje dobre biografije, a sve ono što smo naglasili u svojoj biografiji, na razgovoru za posao moramo potkrijepiti dokazima i činjenicama.
Naša biografija je naša reklama, kraći tekst koji drugima govori o nama.
Potrudimo se da ostavimo dobar utisak!
Ajla Bugarić Zukić
