Pravopis često doživljavamo kao strogi skup pravila iz školskih klupa koji jedva čekamo zaboraviti. Međutim, u bosanskom jeziku pravopis je zapravo “lična karta” našeg identiteta. On čuva historiju, melodiju i duh naroda.
Evo nekoliko zanimljivosti koje možda niste znali, a koje će vam pomoći da pišete (i zvučite) kao pravi poznavaoci svog jezika.
1. Povratak otpisanog: Glas “H” nije tu slučajno
Bosanski pravopis je specifičan po tome što je vratio dostojanstvo glasu H. Dok ćete u nekim drugim standardima naći oblike bez ovog glasa, u bosanskom je ispravno pisati:
• Lako je postalo Lahko
• Meko je postalo Mehko
• Kafa je postala Kahva (ili kafa, ali kahva ima tu kulturološku prednost)
Zanimljivost: Glas “H” je u bosanskom jeziku čuvar korijena riječi. On daje onaj prepoznatljivi “dah” našem govoru koji ga čini mekšim i melodičnijim.
2. Veliko slovo – iz poštovanja ili pravila?
Da li ste znali da se u bosanskom jeziku nazivi vjerskih praznika pišu velikim početnim slovom, ali samo prva riječ (osim ako je i druga vlastito ime)?Bajram, Ramazanski bajram, Božić, Uskrs, Vaskrs.
Ali, budite oprezni kod naziva naroda i stanovnika! Stanovnici država su uvijek velikim slovom (Bosanci, Hercegovci), dok se nazivi pripadnika religijskih skupina prema pravopisu pišu malim slovom (muslimani, hrišćani, katolici), osim ako se ne koriste u kontekstu naroda.
3. Futuri i “vječita dilema”
Često čujemo i čitamo: “Uradiće mo” ili “Uradićemo”. Bosanski pravopis ovdje nudi elegantno rješenje kod futura prvog:
Kada glagol ide ispred pomoćnog glagola, pišemo ga sastavljeno: Uradićemo, vidjećemo, pisaćemo.
Međutim, ako koristite infinitiv koji se završava na -ti, a želite razdvojiti riječi, onda ide: Mi ćemo uraditi.
4. Pisanje imena stranih gradova
Bosanski pravopis preferira fonetsko pisanje (onako kako izgovaramo) za imena koja su postala dio naše tradicije, ali dozvoljava i izvorno pisanje. Ipak, korisno je znati:
Pišemo Njujork (može i New York), Beč (ne Wien), Minhen (ne München). Naš pravopis je tu “narodski” postavljen – piši onako kako naš čovjek to može lako izgovoriti!
5. Dž ili Đ – vječna borba
Mnogi se muče s ova dva glasa. Evo jedan “trik” iz prakse:
Glas Dž se najčešće javlja u riječima orijentalnog porijekla (džezva, džamija, džep, džaba), dok je Đ nekako “domaćije”, češće u našim glagolima i imenima (đurđevak, rođen, mlađi).
Najčešća greška koju svi pravimo: “S” ili “SA”?
Pravilo je jednostavno: Koristite S u većini slučajeva (S prijateljem, S Bosnom).
SA koristite samo ako sljedeća riječ počinje suglasnicima s, z, š, ž (Sa sestrom, Sa Zlatanom) kako bi se izbjegao “lom jezika”.
Zašto je ovo bitno?
Pismenost nije samo ocjena u školi. To je način na koji poštujemo sagovornika. Kada pišemo pravilno, mi poručujemo: “Stalo mi je do tebe i do našeg zajedničkog jezika.”
Ajla Bugarić Zukić