Propovijed fra Marija Knezovića na tradicionalnom obilježavanju “Divinog dana” na Kedžari izazvala je burne reakcije u javnosti, ali i otvorila staru raspravu o tome gdje prestaje pastoralna poruka, a počinje politički aktivizam.
Mostarski gvardijan i župnik Župe svetih Petra i Pavla fra Mario Knezović tokom 26-minutne propovijedi govorio je o čistoći, obitelji, moralnim vrijednostima i kršćanskim krepostima, no završni dio obraćanja izazvao je najviše pažnje.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Knezović je ustvrdio kako “neki od sjemena Tahir-bega Kopčića” Hrvatima žele poručiti da su “podstanari u Bosni i Hercegovini”, uz niz historijskih i identitetskih poruka koje su mnogi protumačili kao politički govor održan tokom vjerskog obreda.
“Draga Dive. Imam ti reći kako neki od sjemena Tahira bega Kopčića hoće kazati da smo mi podstanari u ovoj Bosni i Hercegovini. Hoće silom mijenjati povijest zapisanu u kamenu i grobovima ove zemlje. Neki koji danas ne nose ime ni po Tvrtku, ni po Stjepanu, ni po Katarini, koji su se odrekli imena svojih kraljeva i vladara, kako Bosne tako i Hercegovine, a koji su prihvatili silu i zulum nad svojim identitetom i svojom vjerom i korijenima.Nama žele reći kako smo mi tvoji, Dive, podstanari. Mi znamo, Dive, ti znaš Dive, tvoj grob stoljećima svjedoči kako je toga ovdje bilo svega kršćanskoga prije dolaska raznih Tahir begova koji za slast i zemaljsku čast ostaviše imena bosanskih kraljeva i hercegovačkih vladara te prihvatiše razne begove s mirisima koji nama ne mirišu. Neka svi znaju, to poručujem ovdje s Kedžare i od Dive, da je Bosna i Hercegovina prije svega onih koji su roda Dive Grabovčeve. Onih koji po ujacima i fratrima zapisaše sve bitno o ovoj zemlji – u kamenu, u knjigama, u spomenicima, u muzejima, u znanosti, u medicini, u školstvu i drugdje. I neka bude svima jasno: znamo mi dobro koji nama ljiljani mirišu. Nama jedino mirišu ljiljani svetoga Ante, onoga koji s ljiljanima drži Isusa Krista u naručju. Draga Dive, hvala ti. Ti si izabrala domovinu nebesku. Mi znamo da ovdje na zemlji ništa nije savršeno. Mi znamo što je klicao naš Ivan Mažuranić još 1848. “Krst časni i sloboda zlatna”. Zato ovdje stojimo, molimo, zavjetujemo jer znamo da je sve u Božjim rukama i kličemo sa sv. Tomom kojega neki dan proslavismo “Dive, moj Bog i sve moje”, – zaključio je propovijed fra Mario Knezović
Njegove riječi završene su aplauzom dijela okupljenih vjernika, ali su istovremeno izazvale brojne kritike na društvenim mrežama.
Vjerska poruka ili politička retorika?
Fra Knezović je u završnici propovijedi govorio o historijskom kontinuitetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koristeći simboliku Dive Grabovčeve i srednjovjekovne Bosne.
Između ostalog poručio je da je Bosna i Hercegovina “prije svega onih koji su roda Dive Grabovčeve”, te da “ljiljani koji njima mirišu nisu oni politički, nego ljiljani svetog Ante”.
Takva retorika ponovo je otvorila pitanje treba li oltar koristiti za političke poruke i nacionalne interpretacije historije ili bi propovijed trebala ostati isključivo u okvirima Evanđelja i duhovne poruke.
Brojni teolozi i društveni analitičari godinama upozoravaju kako Crkva ima legitimno pravo govoriti o društvenim pitanjima, ali da ulazak u dnevnu politiku i nacionalna prepucavanja nosi rizik dodatne polarizacije društva.
Nije prvi put
Fra Mario Knezović već godinama izaziva podijeljene reakcije javnosti.
Osim što je poznat kao kolumnista i voditelj emisije “Agape”, često komentira političke procese u Bosni i Hercegovini, otvoreno podržava pojedine političke stavov te kritikuje odluke međunarodne zajednice.
U više navrata javno je govorio o izmjenama Izbornog zakona BiH, položaju Hrvata, ulozi visokog predstavnika, odnosima s bošnjačkim političkim predstavnicima, ali i o brojnim društvenim pitanjima koja izlaze izvan klasične pastoralne djelatnosti.
Njegovi istupi redovno izazivaju podijeljene reakcije – dok ga jedni smatraju glasom hrvatskog naroda u BiH, drugi smatraju da svećenik ne bi trebao koristiti propovjedaonicu za političke poruke.
No, Knezović nije ostajao samo na politici. Neposredno uoči nastupa nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu 2026. godine, gostujući u emisiji SUM TV, Knezović je osporio značaj plasmana Zmajeva na najveću svjetsku nogometnu smotru.
“Laž je da se Bosna i Hercegovina plasirala na Svjetsko prvenstvo, nije istina. Kriterij je za Svjetsko prvenstvo 32 reprezentacije, a onda su se zbog love dosjetili da povećaju na 48. To je bio socijalni šešir za sirotinju.”
Njegove riječi izazvale su oštre reakcije dijela sportske i šire javnosti. Mnogi su ocijenili da je umanjio jedan od najvećih sportskih uspjeha Bosne i Hercegovine u posljednjoj deceniji, dok su drugi branili njegov stav navodeći da je govorio isključivo o promijenjenom formatu Svjetskog prvenstva.
Građani u komentarima: “Propovijed nije mjesto za politiku”
Posebno zanimljive bile su reakcije ispod objavljenog videa propovijedi na Facebook stranici portala Centralna.ba.
Među stotinama komentara veliki broj čitatelja nije osporavao pravo svećeniku na lični politički stav, ali su upozoravali da se politika ne bi trebala unositi u misna slavlja.
Jedan od komentara koji je izazvao veliku pažnju glasio je:
“Ti nisi ni pravi svećenik ni čovjek. Umjesto da propovijedaš Evanđelje, ti govoriš o politici. Svećenik treba narodu ljubav i mir propovijedati, a ne laž i mržnju.”
Autorica komentara dodala je kako smatra da svećenik “brukа vjeru i narod” te da vjernici od propovijedi očekuju poruke mira, a ne političkih podjela.
Komentar je u trenutku objavljivanja prikupio desetine reakcija podrške, što pokazuje da dio javnosti smatra kako vjerske zajednice trebaju ostati izvan dnevno-političkih sukoba. i drugi građani, mahom Hrvati kritički su gledali na ovu propovijed.
Brojni drugi komentatori također su isticali kako historijska pitanja ne bi trebala biti tema liturgijskih obraćanja, nego akademske i društvene rasprave.
Granica između javnog angažmana i pastoralne službe
Katolička crkva kroz svoje socijalno učenje oduvijek potiče svećenike da govore o društvenoj pravdi, zaštiti dostojanstva čovjeka, siromaštvu, korupciji i moralnim pitanjima.
Međutim, mnogi smatraju da postoji jasna razlika između društvenog nauka Crkve i političkog svrstavanja ili nacionalnih poruka koje mogu biti shvaćene kao podrška određenim političkim narativima.
U multietničkoj i multireligijskoj Bosni i Hercegovini, gdje javna riječ vjerskih autoriteta ima značajan utjecaj, svaka izjava koja zadire u identitetska pitanja lako izaziva nove podjele.
Vjera kao prostor pomirenja
Bosna i Hercegovina posljednjih decenija prolazi kroz stalne političke i nacionalne napetosti. Upravo zbog toga mnogi smatraju da bi vjerske zajednice trebale imati posebnu ulogu u izgradnji povjerenja među ljudima različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti.
Umjesto produbljivanja historijskih sporova, od vjerskih lidera dio javnosti očekuje poruke koje će doprinositi dijalogu, međusobnom poštovanju i pomirenju.
Reakcije nakon propovijedi fra Marija Knezovića pokazuju da pitanje odnosa vjere i politike u Bosni i Hercegovini ostaje otvoreno, ali i da značajan broj građana smatra kako oltar treba ostati mjesto duhovne poruke, a ne političke polemike.
