Vandalsko uništavanje Partizanskog groblja u Mostaru inspirisalo je škotskog režisera Chrisa Leslieja da kroz film “The Partisan Necropolis”, ispriča priču o prekinutim životima i opasnom revizionizmu.

Partizansko groblje u Mostaru možda je i ponajviše problematiziran spomenik u Bosni i Hercegovini.

Veleljepno zdanje, srazmjerno doprinosu koji je Mostar dao u Narodnooslobodilačkoj borbi, dugo je bilo jedan od eminentnih simbola grada.

Vijest o njegovom demoliranju od strane, za sada, nepoznatih vandala odjeknula je svijetom.

Jedan od ljudi koji nije mogao ostati ravnodušan na to je Chris Leslie, nagrađivani škotski fotograf i režiser.

Kroz svoj najnoviji film “The Partisan Necropolis” pokušao je sebi i svijetu objasniti kompleksne realnosti međunarodnih odnosa u BiH na primjeru ovog spomenika u koji se još davno, kako kaže, zaljubio.

“Cilj filma jeste da privuče neku novu pažnju na taj lokalitet kroz intervjue sa raznim ključnim osobama, arhitektima, historičarima, gradonačelnikom Mostara, katoličkom crkvom, raznim različitim glasovima i stručnjacima, ali u žiži priče su četiri porodice koje se vraćaju na groblje da bi našli kameni cvijet koji pripada njihovim najmilijima i to mi je bilo jako važno jer mislim da je to izgubljeno, činjenica da su ovo sve bili mladi ljudi, prekinuti životi i njihovi „cvjetovi“ su sada razvaljeni”, rekao je u intervjuu za Vijesti.ba.

Film je svoju premijeru imao u sklopu ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, gdje ga je gledala puna kino-dvorana. No, njegovo snimanje nije bilo lako. Leslie je bio suočen s raznim izazovima, uključujući nesigurnost s kojom se može suočiti svako ko istražuje osjetljive teme na Balkanu. Ipak, njegova fascinacija spomenikom motivisala ga je i gurala naprijed u radu.

“Posjetio sam Partizansko groblje prvi put 2021. Vidio sam nešto o njemu na internetu, bio sam u Mostaru i pomislio sam ‘Idem ovo vidjeti’. Vrlo je teško pronaći ga, inače. I sjećam se da mi je neki čovjek ispred mene rekao ‘Budi oprezan unutra, opasno je’ i ja sam se začudio ‘Pa tu nema nikoga…'”, ispričao nam je anegdotu.

“Proveo sam tu dobra tri sata i potpuno me je oduševilo – i to je bilo prije nego što su kameni cvjetovi uništeni. Bilo je nevjerovatno – bio je to nevjerovatan komad umjetnosti s nevjerovatnom pričom. Odmah sam bio ‘navučen'… U junu 2022., kada sam vidio na internetu da su svi ti kameni cvjetovi polupani i niko ništa nije vidio ni čuo, pomislio sam ‘Wow, to je priča. Šta se ovdje dešava?’. Taj momenat me potakao da napravim ovu priču.”, obrazložio je.

“Ono što se dešava u Mostaru je revizionizam ekstremne desnice. Ekstremna desnica postaje sve više i više normalizovana. Zasićeni smo vijestima o njoj i tako se lako ‘isključiti’ i prihvatiti sve. Imamo fašističkog predsjednika SAD, imamo fašizam posvuda. A mjesta kao Partizansko groblje izgrađena su kao podsjetnik. Ne samo Mostaru nego svima. I to je meni jako važno. Ovo je bh. priča, ali je i univerzalna priča,” dodao je.

Leslie smatra da je njegova uloga važna jer kao stranac može postavljati “škakljiva” pitanja bez skrupula. Međutim, on se u BiH odavno ne osjeća strancem.

“Prvi put sam došao ovdje 1996., neposredno poslije rata. U Glasgowu sam izučavao šta se desilo u bivšoj Jugoslaviji iz političke i psihološke perspektive i to mi je bio magistarski rad… Došao sam ovdje s idejom da pomognem i tri ljeta sam volontirao u Domu Bjelave, postavio sam crnu sobu i učio sam djecu fotografiji.”, prisjetio se.

“Ne osjećam se baš kao stranac. Možda još uvijek i jesam stranac, ali ne dolazim ovdje da pričam velike priče da bih zaradio novac.”, kazao je.

Vrijedno je napomenuti da je Leslie režirao i producirao ovaj film, te da ga je platio većinski “iz svog džepa”, što dodatno pokazuje njegovu predanost tematici.

“Ovaj film će me skupo koštati kao i sve ostalo. Samo sam fasciniran regionom, mislim da ovdje ima tako puno lekcija za ostatak svijeta i zato me konstantno privlači Bosna i Hercegovina”, priznao nam je s osmijehom.

A.B. (Vijesti.ba)