Govoreći o rušenju Ville Nardelli i izgradnji novog objekta “Park centar”, prof.dr. Tatjana Mićević – Đurić iz Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine (DPUH) za Bljesak.info je rekla:

“Predviđeni objekt, o čijem projektu je bilo također dosta govora, svojom namjenom (stambeno-poslovni), visinom i gabaritom (izgrađenost parcele 100%, visina 25 m) ni u kojem se pogledu ne uklapa u taj prostor.

Njegova bi realizacija uništila karakter i identitet čitavog prostora Rondoa, rezidencijalne četvrti niskih stambenih vila i radijalno postavljenim ulicama s drvoredima”, navodi Mićević – Đurić.

Kako kako su započeto rušenje, krnjavi ostaci vile i u potpunosti uništeni vrt, ostavili prazan prostor koji se s vremenom pretvorio u neuređeno parkiralište i luna-park najgore vrste.

“Posljednji udar na taj prostor, ali i na čitav grad i njegovo kulturno-povijesno nasljeđe je veliki ringišpil koji podsjeća na seoske vašare koji se vrti usred grada! Grada!? Može li gradom nazvati sredina koja se tako lako odriče svojih vrijednosti? Grad ne čini samo broj stanovnika. Grad gradom čini način života, poštovanje onoga što je naslijeđeno iz prošlih vremena, osobito onoga što je tu sredinu unaprijedilo, učinilo boljom, povezanijom s naprednim idejama”, navodi Milićević – Đurić.

Konkretno, smatra, odricanje i potiranje vrijednosti čitavog dijela grada, reprezentativne stambene četvrti, u ime bilo čega, privatnog bogaćenja ili populističke zabave, dobivanja prostora za organizaciju dočeka nove godine, apsolutno je neprihvatljivo.

“Takve greške se ne mogu ispraviti. Srušena vila Nardelli nikada se više neće moći vratiti, jednako kao što se nije mogao, ni da se htjelo, vratiti zelenilo njezina vrta.

Prostor koji je trebao biti proglašen nacionalnim spomenikom BiH pretvoren je u blatnjavi, prašnjavi prostor ni parkinga, ni luna-parka na kojem caruje ringišpil donesen s nekog seoskog vašara. Je li to budućnost Mostara?”, zapitala se ova stručnjakinja.