Ne govori se da je predsjednik Izetbegović bio predsjednik Fondacije, preskočili su to ne želeći da Bošnjacima priznaju vrijednost te ideje, ne želeći priznati da su ljudi koji su bili žrtve presuđenog zločina nad Mostarom pružile ruke pomirenja. Oni su željeli da naprave Stolni grad, a mi smo se odbranili krvavo, u opsadi, bez vode i struje, bez ikakvih uslova za život i kao takvi doveli Evropsku uniju, cijeli svijet i rekli: „Ok, radimo most, ali samo zajedno!“ Sada se pojavila jedna nova tendencija u hrvatskoj politici. Sada se ta politika šminka, kako se Evropa mijenja tako se oni došminkavaju. Govore sve što je dobro, to im je nova taktika, pokušavaju prisvojiti sve osim rušenja.

Razgovarao: HASAN EMINOVIĆ

Posljednje sedmice mjeseca jula obilježena je 20. godišnjica obnove Starog mosta. Obilježena je na najvišem nivou, kako to i zahtjeva okrugla brojka i sama važnost monumentalnosti Starog mosta. Na početku razgovora sa Safetom Oručevićem zamolili smo ga da s nama podijeli svoje utiske o ovoj godišnjici, koliko su realizirani programi ispunili njegova očekivanja. Uz Oručevićevu napomenu da je Centar za mir i multietničku saradnju svake godine obilježio godišnjicu obnove mosta, a da je to učinjeno u organizaciji Grada samo prilikom obilježavanja desete i dvadesete godišnjice.

„Mislim da bi Grad trebao preuzeti tu obavezu i svake godine tim povodom kulturnim manifestacijama obogatiti turističku atrakciju Mostara. Ove godine su to lijepo uradili, podijelili su određene nagrade, povelje, organizirali spektakularan kulturno-zabavni program. Mi smo na godišnjicu organizirali mirovnu večeru, međunarodnu konferenciju na kojoj su učestvovali predstavnici zemalja iz okruženja, svjetske banke UNESCO-a itd.“, na početku razgovora naglasio je Oručević, ocijenivši da su očekivanja Centra za mir ispunjena obzirom da su tokom višednevne manifestacije uručili nagradu Sari Wolfensohn, kćerci Jamesa D. Wolfensohna, predsjednika Svjetske banke (1995.-2005.), koji je s Oručevićem u Parizu 5. marta 1998. godine potpisao sporazum o globalnom partnerstvu u sjedištu UNESCO-a. Time je, naglašava Oručević, praktično završen cijeli projekat obnove Starog mosta s čvrstom garancijom upisa mosta na listu svjetske baštine. Sve dalje je bio samo proces. „To je bio najvažniji trenutak kada je u pitanju Stari most.

Naša ideja je bila da se nastavi to partnerstvo. Data su nam tiha obećanja i to je preneseno premijeru Nikšiću i Vladi F BiH, da je Banka spremna da se u UNESCO-voj zoni radi na završavanju obnove svih ruševina, da se konačno obnove sve ruševine u gradu. To naši arhitekti asocijacije i urbanistički zavodi polahko pripremaju i oni već rade na projektnoj dokumentaciji. Mi ćemo sigurno iz ove konferencije izvući bonus od dva-tri značajna projekta“, na početku razgovora za list „Stav“ otkrio je Oručević.

STAV: U programima obilježanja 20. godišnjice su bili zastupljeni brojni kulturni sadržaji na izrazito visokom nivou: izložba fotografija, dokumentarni film Ahmeda Imamovića „Stari most spomenik mira“, promocija Vaše knjige „Dnevnik Mimara“, međunarodna konferencija, čiji je osnovni cilj bio izgradnja mostova saradnje prije svega zemalja u regionu, a potom i stvaranje bolje perspektive za evropsku budućnost Bosne i Hercegovine, dodjela međunarodne nagrade „Mostar peace connection“. Ako vam nije problem da se kratko osvrnete na sve ove pojedinačne događaje.

ORUČEVIĆ: Izložba sadrži 30 panela sa fotografijama koje do sada nisu nigdje viđene. Mi u arhivi imamo blizu 10 000 fotografija obnove Starog mosta. Imali smo ekipu na čelu sa Adisom Džihom, koja je svaki dan radila galeriju fotografija i bilježila svaki pomak. Ta arhiva je blago. Imali smo i domenu cob.net.ba, prvu poslije Telecoma u BiH. Dio tih fotografija je pokazan na ovoj izložbi i to je za nas jedna od najljepših trenutaka da se te fotografije polahko vade iz arhive. U mojoj knjizi ima 280 fotografija, od obnove mosta, izložbi o onome što smo radili na popularizaciji Stari most spomenik mira. Knjiga je pravi dnevnik koji pokazuje stvarne događaje na obnovi mosta. Kad se iščita vidi se sve. Puno je manipulacija i laži koje se događaju oko mosta, neko želi da to minimizira, a neko da preuzme taj projekat kao svoj projekat. Mi smo izgovorili pravu istinu i neka to sada stoji za dalja istraživanja. Raduje me da ministrica Jasna Duraković misli da bi ta knjiga trebala biti sastavni dio literature u školama, jer se radi o objektu koji je doživio strašnu sudbinu u ratu, kako se od njega može političkim putem i željom napraviti zajednički projekat, da, koliko-toliko zaživi kao simbol u gradu, što se polahko i događa.

Prije svega mi smo knjigom željeli demistificirati one stvari koje se često pojavljuju u javnom prostoru, ko ga je srušio, kako je srušen, šta se događalo u izgradnji, kad je počeo proces UNESCO-a, kako je upisan na listu svjetske baštine. Ljudi su pomakli vrijeme obnove iz 1995/06/07. godine u 2001/02/03. Po njima ništa prije toga ne postoji. Ne govori se da je predsjednik Izetbegović bio predsjednik Fondacije, preskočili su to ne želeći da Bošnjacima priznaju vrijednost te ideje, ne želeći priznati da su ljudi koji su bili žrtve presuđenog zločina nad Mostarom pružile ruke pomirenja. Svaka čast klesarima, ali vrijednost projekta je bilo biti toliko jak, snažan, samouvjeren, biti pobjednik, jer mi sebe smatramo pobjednicima. Čim smo opstali u ovom ratu mi smo pobjednici. Oni su željeli da naprave Stolni grad, a mi smo se odbranili krvavo, u opsadi, bez vode i struje, bez ikakvih uslova za život i kao takvi doveli Evropsku uniju, cijeli svijet i rekli: „Ok, radimo most, ali samo zajedno!“ To je ključni momenat zašto je Mostar i most dobio podršku svijeta. Ne zbog svog luka i ljepote, suština je u tome, i ova knjiga otvara ta glavna pitanja.

Film Ahmeda Imamovića prati knjigu i mnogo govori o mostu. Njega će mlađe generacije lakše pogledati. Zaustavio je histeriju o tome ko je srušio Stari most. O tome više nema dileme. Sada se pojavila jedna nova tendencija u hrvatskoj politici, a kada govorim o hrvatskoj politici tada isključivo mislim o politici HDZ-a. Sada se ta politika šminka, kako se Evropa mijenja tako se oni došminkavaju. Kod njih je sada sve lijepo s mostom… divan… hrvatska je pomogla obnovu… da nije bilo fotografija iz hrvatskog instituta nikad se ne bi mogao napraviti itd. Govore sve što je dobro, to im je nova taktika, pokušavaju prisvojiti sve osim rušenja. Za njih su most srušile novembarske kiše ili marsovci. I to ćemo promijeniti!

STAV: Kao i svaki drugi događaj ovog nivoa i od velike važnosti i ovaj je potakao brojna čaršijska govorkanja, kako ste na određeni način prisvojili narativ o obnovi mosta. Da li vas to dotiče i na koji način?

ORUČEVIĆ: Dobro je da ima govorkanja. Ali treba znati da niko neće ništa da radi na tome. Dvadeset godina niko nije rekao Gradskoj upravi što ne rade. Nažalost, to niko neće da im kaže. Je li ranijih godina Gradska uprava obilježila godišnjicu obnove? To je radio Centar za mir. Već sam rekao da ćemo se mi odreći svakog budućeg obilježavanja ako oni to urade na primjeren način. Centar za mir ima više prijatelja nego gradska administracija, a zašto. Zato što ne rade. Ovdje dođe direktorica svjetske banke i zahvaljuje se što Mostar ne zaboravlja prijatelje, a kod nas „Mostar“ nikom nije dao ni jedne zahvalnice. Osim što zli jezici kažu ovo ili ono. To je isto kao kad su govorili da je Emir Balić privatizirao skokove. Pa skoči, momčino! Ne znaš ni plivati. Skoči! E, tako kažu i Safi. Safa gradio most, donio odluku o njegovoj obnovi i šta bih trebao šutiti.

Ja sam saglasan da Grad dogodine obilježi godišnjicu jer su krenuli dobro, da to odmah kažem. U gradskom vijeću dali su zahvalnice graditelju mosta. Ljepše zahvalnice daju u Merhametu i Vatrogasci. To sam rekao odgovornim ljudima. Ne mogu se stiditi zahvalnice koju sam dobio. Evo, na zidu mi stoji plaketa koju sam dobio od Sulejmana Tihića. Predsjedništvo donijelo odluku za dodjelu plakete Safetu Oručeviću za ideju obnove Staroga mosta. Ne mogu se ja stiditi toga, sakriti plaketu i ne govoriti o tome ništa. Ja sam donio plemenitu ideju i ako se može ideja privatizirati ona jeste moja privatna i ja je ne zloupotrebljavam. Poklanjam je svome gradu.

STAV: Šta za vas predstavlja Stari most. Očito je da vi imate izgrađen poseban odnos prema njemu. Kad i kako je počelo vaše intenzivno interesovanje prema ovoj monumentalnoj građevini, remek djelu osmanske arhitekture?

ORUČEVIĆ: Kad ste gradonačelnik Mostara. Kad skinete uniformu, kad prošetate gradom i vidite da nemate nijednog mosta, ne možete preći na drugu obalu rijeke, da vas u korpama kao gradonačelnika prenose na drugu stranu, morate početi misliti o mostu, o zgradama, vodi, struji. Moje interesovanje za most se javlja po funkciji. Imao sam veliki broj dobrih saradnika, stručnjaka, intelektualaca i odličnih ljudi. Imao sam pet savjetnika gradonačelnika: Bracu Andrića, Jolu Musu, Sadija Ćemalovića, Safeta Ćišića, Avdu Zvonića s kojim sam svako dva-tri dana pio kafu. Oni su se stresli od vremena, oni se nisu mogli snaći u ovom vremenu, ali su znali kako je bilo u prošlom vremenu i znali su mi reći zbog čega je negdje nešto potrebno. Ja sam pravio jednu po jednu akciju. I šta se na kraju desilo. Taj Safa napravi sedam mostova. Kako jedan Safa, Hamdija, Rusma, Edo Batlak i ekipa i svim mi može napraviti sedam mostova za deset godina u gradu. Mi smo iskoristili tu činjenicu da smo „Hirošima“ da dobijemo sredstva od Evropske unije i da napravimo svoj grad, osnovnu infrastrukturu i na kraju Stari most.

STAV: Da, ali vi ste razvili i posebne emotivna osjećanja prema mostu.

ORUČEVIĆ: Emocije je uvijek bila prisutna. Most je bio kultno mjesto na kojem su se ljudi susretali, družili, divili, dolazili da popiju kafu na Čardaku iz Sarajeva, Zagreba, Beograda i drugih gradova. Uvijek je most bio jako drag. Na toj emociji mi smo vratili simpatije iz cijele regije prema Mostaru. Osjetili smo da je ta emocija, energija i ljubav kolektivna. To je nevjerovatno. Posebno je značajno što taj most, već stotinama godina krase momci velikog srca koji skaču s njega u Neretvu. To se ne zaboravlja, oni su duša tog mosta.

STAV: Obično se u javom diskursu prenaglašava historijska uloga mimara Hajrudina, a minimizira naum i nijet sultana Sulejmana. Mimar Hajrudin je arhitekta, vrhunski, koji je na tako briljantan način oživotvorio sultanovu želju. S protokom vremena i vaša uloga počinje dobivati tu prepoznatljivu patinu nad ovom novom graditeljskom strukturom Staroga mosta. Jedni vas hvale, drugi prenaglašavaju svoje lične zamjerke. O onim običnim radnicima koji su svojim rukama obnovili Stari most, o turskoj firmi ER-BU malo se govori. Vjerujem da većina Mostaraca ne zna imena vlasnika te firme. Gdje i na koji način u ovakvom šematskom prikazu možemo pronaći ulogu Safeta Oručevića?

ORUČEVIĆ: Interesantna analiza. Ja sam arhitekta ideje obnove Starog mosta, dizajner te ideje. Most će se praviti tako i tako i na taj i takav način. Pravi graditelji mosta su Rusmir Ćišić i Tihomir Rozić.

Rusmir je od prvog dana rata bio najprije Hujkin pa onda moj saradnik, desna ruka, u svim poslovima, vraćanja Mostara iz „Hirošime“, prehranjivanja Mostara, vraćanja infrastrukture u svakom segmentu kako bi se ovaj komad zemlje vratio u normalan život. Da nismo dobili pomoć Evropske unije ne bi mogli preživiti. Ovo bi bila jedna ledina koju bi samo administrativno prisvojili hrvatskoj strani. Mi smo vratili život i u jednom momentu prestigli ih u svemu, je smo mi taj dio ljepote Mostara, ono tamo je samo spavaonica, a ovo je život, ovo je Mostar. Dakle, ja sam otišao sam u Pariz i razgovarao sa Fredericom Mayerom, generalnim direktorom UNESCO-a, koji mi je rekao da se radi o odličnoj ideji ali da mi ništa ne može pomoći ukoliko ne dobijem podršku Svjetske banke. Nakon susreta u Svjetskoj banci, privukao sam ljude iz Vašingtona. Nije mi bilo teško jer inače jedna od mojih karakteristika jeste da privučem ljude i da ne postoji adresa do koje ne mogu doći. Tako sam dobio prvi kredit, a onda su mi rekli da je to malo para da uzmemo novu kreditnu liniju da obnovimo cijeli Stari grad. Ja sam potpisao i taj ugovor. Moja administracija je prije obnove Starog mosta obnovila skoro sve mostove u Gradu. Nešto kasnije obnovljen je Lučki most. Kada se sve to završilo, kad su Ćišić i Rozić krenuli sa realizacijom obnove Starog mosta angažirana je turska firma kao izvođač radova, Željko Peković kao nadzor i drugo potrebno stručno osoblje.

Sljedeće godine naš gost bit će turska firma ER-BU. Pozvat ćemo ih da nam naprave prezentaciju cijele graditeljske obnove mosta. Njima ćemo sljedeće dodijeliti nagradu. Moji prijatelji kandidiraju TIKU da, zbog njihove ogromne pomoći koju je na svjetskom nivou pružila BiH, da i njima dodijelimo prikladno priznanje. To su dvije ideje koje želimo realizirati. Znači ER-BU je isklesao most. Ja sam s njima klesao taj kamen. Išao sam nekoliko dana i učio klesati kamen. U mostu ima kamenja koje sam i ja klesao.

To je taj odnos prema mostu, odnosno redoslijed šta je bila čija uloga u obnovi mosta. E, sad,vi poredajte ko je bio Hajrudin, ko je bio sultan, ko je bio klesar. To je naš redoslijed kako se dešavala obnova mosta.

STAV: Hivzija Hasandedić je u opuštenom razgovoru, poluironično predlagao da se Most ne obnavlja, da ostanu te strašne krhotine da cijeli svijet podsjećaju na barbarizam koji su Mostar i nezavisna Bosna i Hercegovina doživjeli u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. Vjerujem da ste se naslušali raznoraznih ideja i prijedloga, no ipak vi kao nekadašnji prvi čovjek u Gradu Mostaru, i kao čovjek od velikog povjerenja rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića odlučili ste se da most dobije nove univerzalne vrijednosti na najvišem svjetskom nivou, da postane svjetska kulturna baština.

ORUČEVIĆ: Znate li neki veliki spomenik u svijetu koji pokazuje nečiji barbarizam? Da postoji, vjerovatno bi ta ideja prošla i u mojom krugovima. Mi smo dobivali i takve ideje, imamo pisma iz Sarajeva u kojima kažu da se most ne smije dirati, da se pokaže kakvi su bili jezuiti ti katolici, da se čitavom svijetu pokaže šta su u stanju napraviti. Da sam pristao danas bih bio ismijan. Svi bi rekli bio vojna meta, pa.. znate kako se naprave te legende. Danas je došlo drugo vrijeme. Danas snimak rušenja Starog mosta više boli već srušen most. Snimak nigdje ne krijem. Prikažem ga na svim mirovnim večerama. Ljudima stane zalogaj u grlu kad gledaju taj snimak, a kad ga sada ugledaju pod svjetlima još mu se više dive i zahvaljuju što Mostar pamti prijatelje, jer hvala je najveće ljudska osobina. To je naša strategija. Na zidu imam fotografiju Nelsona Mendele.

Priča o Starom mostu je otišla od Safe, veća je od Safe. Mendela je na dvije stranice teksta pročitao „herojsku odbranu Mostara“. A znamo da svi plaćaju Nelsonu Mendeli da primi nagradu, da taj novac ide u fondacije za obrazovanje. Mi smo mu poslali pismo da želimo da mu uručimo našu nagradu. Njegov advokat se sastao sa jednim našim političarom da izvrši provjeru navoda iz našeg pisma. Nakon sastanka Mendela je rekao da će svoj potpis staviti besplatno bez ikakvih novčanih sredstava. Ne postoji nijedna organizacija u Evropi da to ima. Njegovo pismo građanima BiH sam poslao našim medijima koji su to stavili negdje na dno devete stranice. Ne znaju ko je bio Nelson Mendela. On je bio simbol svijeta, simbol mira, a drugi ljudi kad to vide požele dobiti nagradu koju ima i Mendela. I zato imamo odziv velikih ljudi da prime našu nagradu i tako se sretnu sa našom časnom prošlosti. Mi smo doživjeli agresiju s dvije strane, kao narod smo trebali biti pobijeni, nestati. Odbranili smo se i kao takvi rekli idemo graditi mir, idemo skidati ježeve, korak po korak približavati se. Ne moramo se voljeti ali makar trebamo normalizirati odnose. Pamtimo, ne opraštamo mi tako lahko nikome dok se ne pokaje. Nema praštanja dok se ne pokaje. Naše poruke i kroz most i kroz Centar su univerzalne i sve se to sublimira u luku mosta.

(stav.ba)