Noćas je u Sarajevu preminuo akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik vlade Republike Bosne i Hercegovine i ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine.

O njegovom odnosu prema ovoj zemlji možda najviše govori anegdotalna činjenica da nikada nije dozvoljavao da se ime njegove domovine piše skraćenicama, jer Bosna i Hercegovina se mora nazivati svojim punim imenom, kao najmilije što imamo, kao majka. Njegov odnos prema Stocu je uz to bio poseban, ljubav prema rodnoj grudi dostojna divljenja i izučavanja.

Uz sve drugo, bio je čovjek koji je organizovao i rukovodio obnovom svih srušenih stolačkih džamija i čitavog niza drugih stolačkih vakufskih objekata i nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Iako je bio osoba i intelektualac svjetskog formata, uvijek se vraćao svome Stocu i bio ključna osoba obnove svih značajnih sadržaja vjerskog i kulturnog života ovog grada.

Ostao je uz Stolac i Stočane cijeli svoj život, posvećujući svom rodnom mjestu stotine ispisanih stranica, javnih događaja i cijelu svoju energiju. Za ovakve ljude, rijetke ljude takvog formata koji se pojave u jednoj generaciji, kaže se da će njih i njihova djela zabilježiti historija.

Djela Rusmira Mahmutćehajića svjedočiće stoljećima svaki kamen obnovljenih stolačkih džamija – Čaršijske, Podgradske, Ćuprijske i džamije njegove mahale, Uzinovićke, kao i gotovo svaki drugi obnovljeni stolački vakuf i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, svaki čovjek čiji je život dotaknuo i oplemenio svojim nepresušnim znanjem i ljubavi prema domovini kojoj je posvetio svoj djelatni životni vijek, do posljednjeg daha. Iz svoje skromne pozicije, čast mi je što mogu reći da sam takvog čovjeka imao za prijatelja i savjetodavca čija je svaka riječ bila zlatno zrno mudrosti.