Ime Senada Ramadanovića je nezaobilazno kada je mostarski karate u pitanju. Ramadanović je bio, između ostalog, višestruki šampion u raznim kategorijama, prvak republike BiH i bivše Jugoslavije, državni reprezentativac…Nabrojati sva njegova postignuća i uspjehe bio bi Sizifov posao.Za čitaoce portala mostar.live Senad se prisjeća tih dana? Kako je tada izgledao karate sport u BiH?Karate kao borilačka vještina je došla u Mostar 1968. godine, kada se osniva KK Mostar. Prvi trener je Mustafa Isović koji zajedno sa rahmetli Salihom Ćurićem je tada vodio treninge.
Treba napomenuti da je Salih Ćurić Mostarac osnovao i karate klub Bosna Sarajevo koji je u periodu ranih 70-ih godina bila i nabolji klub u Jugoslaviji.Taj vrlo uspješan pečat koji je Salih Ćurić napravio u BIH je kasnije donio i dobre rezultate BIH karatea. U jednom trenutku od 11 ekipa prve savezne lige Jugoslavije čak 6 klubova je bilo iz BIH.Jedan od Salkinih učenika je i Suad Ćupina koji se poslje studija vratio u Mostar i osnovao KK Student kao drugi karate klub u Mostaru krajem 80-tih godina. KK Student je ekipno 1989. zauzeo drugo mjestu u saveznoj ligi Jugoslavije. Tri puta smo bili Univerzitetski prvaci Jugoslavije.Te 1989. godine postignut je i najveći uspjeh mostarskog karatea prije rata. Mostar je dobio dva prvaka Jugoslavije u borbama, Enver Idrizi u poluteškoj i ja u srednjoj kategoriji.
Ko je od Vaših prethodnika – učitelja ostavio najviše traga na Vašem razvoju i formiranju i kao sportiste i kao čovjeka?– Moj prvi trener Martin Raić je usadio ljubav prema ovoj borilackoj vjestini. Dušan Dačić trener juniorske reprezentacije Jugoslavije i legenda ovog sporta me usmjerila i pokazala šta donosi moderni karate.I Suad Ćupina kao trener KK Student koji me trenirao i vodio do titule prvaka Jugoslavije u srednjoj kategoriji 1989. i do viceprvaka 1990. Puno rada, znoja sa vrhunskim takmičarima i klupskim kolegama (braća Idrizi, braća Klepić, Popadić, Begić, Topić i ostali koji su tada vježbali sa prvom ekipom KK Student.Koliko je početak rata uticao na Vašu karijeru u karateu?– Nažalost rat je prekinuo moju sportsku karijeru i u septembru 1993. godine dolazim u SAD sa svojom porodicom.Ni tamo niste mogli bez karatea?Tako je. U Dallasu sam se priključio JKA školi koju je vodio Brad Webb repezentativac SAD. Kruna mog bavljenja karateom u SAD-u je ekipna titula prvaka SAD-a sa ekipom Texasa. To je bilo prvi put da je neko pobijedio ekipu iz Californie i postao prvak SAD-a.
Danas ste veteran ovog sporta ali treninzi i takmičenja su Vam “u krvi”. Znanje prenosite na mlade, ali i još uvijek izadjete na tatami. Kako je raditi u KK Mostar?– Zaista je pravi užitak i zadovoljstvo raditi sa mojim prijeratinim klupskim kolegom i sadašnjim trenerom KK Mostar Salihom Grbićem.
Radimo punom parom sa djecom 5 puta sedmično minimalno 2-3 sata. Utorak i četvrtak imamo pojedinačne treninge sa djecom koja se takmiče na turnirima.Ovaj rad se i vidi po rezultatima kluba i što je najvažnije polako ali sigurno idemo naprijed. Iskustvo i znanje koje imamo kao treneri i takmičari ulažemo u našu djecu a oni to vraćaju izvrsnim rezultatima.Dobitnik ste i posebnog priznjanja Sportskog saveza Grada Mostara za svoj doprinos sportu. Kakvi su planovi za budućnost? Vidite li u Mostaru neke nasljednike?
– Plan je da nastavimo sa radom i da u narednih par godina vratimo KK Mostar u vrh BIH karatea. Imamo kvalitet u klubu ali će trebat dosta rada i strpljenja da stasaju novi šampioni. Pobrić Omar je prošle godine osvojio medalju na državnom prvenstvu za djecu i učestvovao na Balkanskom prvenstvu. Ne treba zaboraviti ni Đulića,braću Boloban , Bobara kao i ženski dio tima Nejlu Maksumić, Aminu Rahimić i Lajlu Marić. Svi oni će u budućnosti voditi naš Klub stazama uspjeha.
