Draga lica Mostara, osmjesi, zagrljaji, emocije, preplavili su ovog vikenda zgradu Gimnazije Mostar, gdje se okupila generacija maturanta Gimnazije ”Aleksa Šantić” iz 1984. godine da u svojoj školi, koja je poznata i kao Stara gimnazija obilježe 40. godišnjicu mature.
Stigli su Mostarci sa svih strana svijeta, od Kanade, Amerike, cijele Evrope, Hrvatske Srbije, Sjeverne Makedonije da obilježe ovaj važan jubilej, sjete se jednog od najljepših životnih perioda, evociraju uspomene i njeguju svoja prijateljstva.
Stotinjak njih iz odjeljenja A,B,C,D,E i F danas se okupilo u Gimnaziji gdje su ih dočekale njihove profesorice i razrednice Bojana Mavar i Enisa Simić koje su održale prozivku. Svi su govorili o sebi, ali su se nizale i šale, smijeh, a pala je i poneka suza pri evociranju uspomena.
Da su jako vezan za svoj grad i da su odnosi među njima ostali i danas jako dobri govori činjenica da se sastaju svako pet godina.
”Može Mostarka iz Mostara, ali Mostar nikada neće iz nje”, kaže Elvedina Marić Perčuklijevska koja danas živi u Skopju gdje je odvela ljubav.
Ne zna, dodaje ona, da li danas ima više smjeha ili suza, emocije su joj pomiješane. ”Predivno je, svi su uzbuđeni. Neke ljude sam zaboravila, ali čim se nasmiju odmah sa ih prepoznala. Prisjećamo se lijepih trenutaka, najviše gluposti. Prijateljstva iz Gimnazije traju i danas. Imam kontakt sa većinom, a maturu slavimo svakih pet godina. Jedna divna generacija”, kaže Marić Perčuklijevska.
Neko ko se sjeća svega je Adla Dizdarević Brkić koja kaže da je u generaciji bilo oko 200 ljudi. ”Slavimo 40 godina mature, ali se osjećamo kao da nam je osamnaest. Gimnazija ‘Aleksa Šantić’ je uvijek bila najbolja škola u Mostaru. Mi smo bili prva generacija usmjerenog obrazovanja. Ako se u ovolikom broju možemo skupiti nakon 40 godina, možete misliti kakva je to generacija. Mi kontaktiramo, sastajemo se i mimo mature”, navodi Adle. Ona dodaje i da je u generaciji mnogo uspješnih ljudi.
U ovoj generaciji mostarskih gimnazijalaca su i prepoznatljiva lica Mostaraca Segio Šotrić i Elvira Stojić koji su na proslavu došli iz Njemačke.
Šotrić kaže da se iz gimnazijskih dana najviše sjeća osjećaja velikog optimizma i osjećaja da je u ondašnjem Mostaru bilo moguće postići sve što jedan mlad čovjek želi.
”Već tada sam ima planove koje sam brzo nakon gimnazije realizovao. Sjećam se osjećaja zajedništva, mira i privilegovanosti. Ljudi su rasuti po cijelom svijetu zbog rata ili posla. Ja sam na relaciji Njemačka-Mostar. Ovdje sam prije deset godina osnovao firmu. Zahvaljujući modernim medijima u kontaktu sam sa skoro svim bivšim drugovima i drugaricama. Moj svaki dolazak u Mostar je obilježen susretima sa bivšim drugovima. Te su veze nepokidane do danas. Odlaskom u Njemačku, kao razvijenu zemlju, smo postali svjesni vriejdnosti obrazovanja u Mostaru i Gimnaziji “Aleksa Šantić”. Bili smo potkovani znanjem”, kaže Šotrić.
Elvira Stojić kaže da i danas u sebi nosi taj stari Mostar i da neizmjerno voli svoj grad.
”Maloprije sam prošla Fejićevom i svaka dva metra me neko zaustavio. Volim ovaj grad, a i on voli mene. Rado se uvijek vraćam Mostaru. Starog Mostara se jako dobro sjećam, jer ja taj stari Mostar živim, u uspomenama, sjećanjima, pisanju. Ja sam konzervirala i stari mostarski jezik, svoj maternji jezik i zadržala ga. Danas neću pričati o tugama, iako ih je bilo puno. Danas ću samo o ljubavi, drugarstvu, lijepim temama, onome što smo mi iz ove prekrasne zgrade koja se nekada zvala Gimnazija Aleksa Šantić ponijeli. Ponijeli smo i znanje, ali i prelijepe uspomene i puno pravih ljudskih vrijednosti. Bila sam jedan od najboljih đaka u ovoj školi koju nije mogao svako upisati. Sjećam se Ljerke Božović, profesorice srpsko-hrvatskog, profesora Milićevića, profesorice Mavarke sa njenim predivni crvenim karminom koji sam kasnije upotrijebila za cijeli život. Divna škola, divna raja, divni naš Mostar”, kaže Stojićeva.
Nakon druženja u zgradi Stare gimnazije, proslava mature nastavljena je u ljetnikovcu ”Radobolja”.
(topportal.info/mostar.live)