Piše: Senita Patković
Objavio: Tačno.net
Procjenjuje se da vrijednost ilegalno posječene šume u Bosni i Hercegovini iznosi 300 miliona konvertibilnih maraka godišnje, a svemu tome pogoduje nepostojanje zakona o šumama u Federaciji BiH. Stanje u šumarstvu u Hercegovačko-neretvanskom kantonu skoro da je ravno anarhiji zbog nepostojanja zakonske regulative. Jedan od primjera koliko novca gubi HNK je i činjenica da su prihodi od sječe šume 2009. godine iznosili 1,9 miliona KM, da bi danas po ovom osnovu HNK prihodovao svega nešto više od 11 hiljada KM.
Kako u ovom kantonu od 2009. ne postoji zakon o šumama, šumsko bogatstvo se bez ikakvih posljedica pustoši. Da bi se nakon skoro šesnaest godina stalo ukraj nelegalnoj sječi šume i uništavanju šumskog bogatstva, na potezu je vladajući politički vrh čiji je zadatak donošenje zakona o šumama HNK-a.
Na prostoru ovog kantona su tri preduzeća koja gazduju šumama, a to su JP „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o. Mostar, Šumarstvo „Prenj“ d.d. Konjic i Šumarstvo „Srednje-neretvansko“ d.d. Mostar. Svako od ovih preduzeća gospodari šumama na teritoriji koja im je određena. Svima im je za nesmetan rad najveći problem nepostojanje zakona o šumama.
Iz razgovora s Trpimirom Jelićem, direktorom JP „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o. Mostar, saznali smo da je on ogorčen stanjem u šumarstvu BiH. Kazao je da su šume u ovom kantonu opustošene i tehnički, ali i kad se uđe u šumu.
„Imamo organizirani kriminal 30 godina u oblasti šumarstva u ovoj županiji. Učesnici tog kriminala su suci, tužitelji, inspekcija, pravobranitelji, zemljišno-knjižni uredi, čak i Ustavni sud“, kazao je Jelić.
Za Tačno.net on je rekao da je registracija preduzećima Šumarstvo „Prenj“, Šumarstvo „Srednje-neretvansko i Ljuta“, a koja gospodare na prostoru HNK-a, ništavna od 1995.
„U Federaciji stupanjem Ustava postojala su nova javna poduzeća koja su osnovana pod Zakonom o šumama RBiH iz 1993. i Zakonom o osnivanju Javnog poduzeća ‘Bosansko-hercegovačke šume’. S druge strane, na području Herceg-Bosne donesena je Uredba o preuzimanju Zakona SRBiH iz 1978. kojom su oni odredili kao korisnika Javno poduzeće ‘Šume Herceg-Bosne’“, kazao je Jelić, koji je naveo i to da su do 2002. postojala dva javna preduzeća, koja su određena zakonom u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.
„A ova tri poduzeća su privatizirana 2003. i ona su poslije privatizacije morala dostaviti Agenciji za privatizaciju podatke o pravu korištenja, o pravu vlasništva, a došli smo do toga da ih nisu mogli dostaviti jer nisu bili određeni da su vlasnici šuma. A ta ista poduzeća su zemljišno-knjižni referenti i upisuju se kao vlasnici državne imovine, a ne kao korisnici“, naveo je Jelić.
Šumarstvo „Srednje-neretvansko“ pravni je nasljednik prijeratnog preduzeća „Šipad Velež“. Nakon provedene privatizacije po Odluci Vlade HNK-a, koju je provela Agencija za privatizaciju HNK-a, ovo šumarstvo posluje u obliku dioničkog društva, gdje je većinski vlasnik država s 51 procentom dionica i 49 procenata je u privatnom vlasništvu.
Da nepostojanje zakonske regulative uveliko djeluje i na poslovanje ovoga društva, čiji se nedostaci ogledaju od neuređenosti institucionalnog sistema gospodarenja i upravljanja šumama do nedostatka pravnog osnova za razvoj i planiranje ove oblasti, mišljenja je Mirhana Tuzlaković, direktorica Šumarstva „Srednje-neretvanskog.
Međusobna komunikacija putem sudova
„Mora se istaći da su glavni problemi na području ovog kantona počeli potpuno bespotrebnim formiranjem (…) preduzeća od strane Vlade HNK-a – JP „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o. Mostar, a koje je, kako se kasnije ispostavilo, nastalo nakon što su nekadašnje „Šume HZ HB“ dovedene do potpunog kolapsa, te je većina kadrova preuzeta u to novo preduzeće, otkad nastaje potpuni haos u ovoj oblasti. Vlada HNK-a, koja je vlasnik državnog kapitala od formiranja novog preduzeća, započela je jedan potpuno ignorantski i neprincipijelan odnos spram ostalih preduzeća, forsirajući spomenuto novo preduzeće i upumpavajući milionske iznose, pri čemu isto do unazad nekoliko godina nije imalo zaposlenih osim direktora niti je svojim radom zaradilo niti jedan heler“, kazala je Tuzlaković.
Objasnila je da se „upumpavanje sredstava u JP ‘Šume Hercegovačko-neretvanske’“, koje nije ostvarilo zaradu od svoga rada do 2021, vidi u podacima iz godišnjih revizorskih izvještaja institucija.
„S druge strane, imate odnos resornog ministarstva ŠVP HNK-a kao predstavnika većinskog državnog kapitala u Šumarstvu ‘Srednje-neretvansko’ d.d. Mostar koje se oglušuje na pozive za učešće u skupštinama i generalno na svaki vid obaveza koje imaju kao predstavnik većinskog kapitala, čime onemogućavaju nesmetan rad ovog preduzeća“, izjavila je Tuzlaković te dodala da međusobne odnose s preduzećem „Šume Hercegovačko-neretvanske“ ostvaruju putem suda.
„Činjenica je da je to pravno lice osnovano po zakonu koji je proglašen neustavnim, od njihovog formiranja do zapošljavanja prvih uposlenika pored direktora prošle su godine, pa zatim još jedna decenija dok je to preduzeće i formalno počelo da radi bilo kakve poslove iz oblasti šumarstva, ali to Vladu i resorno ministarstvo sve vrijeme nije sprečavalo da nađu opravdanje i da ih u cijelosti finansiraju iz budžeta HNK-a“, izjavila je Tuzlaković.
Kako procesuirati kad nema zakona
Treće društvo koje gospodari najvećim dijelom šumskih resursa u HNK-u je Šumarstvo „Prenj“. I ovo društvo kao i prethodna dva gospodari šumama u uslovima bez postojanja zakona.
Priču o Šumarstvu „Prenj“ čuli smo od direktora Feđe Volodera. On je kazao da ne obavlja direktorsku funkciju duže vremena, ali da je već uvidio probleme s kojim se susreću preduzeća čiji je cilj briga o šumama u HNK-u. U ovom preduzeću, kazao je, rade 133 uposlena te da za negativnosti u kojima se nalaze nije krivo preduzeće.
„Ono što mi želimo kao preduzeće i evo ja kao direktor da se pod hitno donese zakon, jer mi imamo jednu zaista tešku situaciju u ovom dijelu kantona. Ja govorim konkretno za konjičku opštinu. Imamo ogroman broj bespravnih sječa, na koje ne možemo da utičemo jer mi faktički nismo zaduženi za taj dio posla, već Kantonalna uprava za šumarstvo, ona postoji i njenosjedište je u Konjicu. Oni bi trebali da čuvaju šume, to su ti lugari ili čuvari šuma, i njih ima desetak, petnaest, ali ni oni kao ni mi nemaju nikakvo zakonsko uporište. Jednostavno nema zakona i ljudi ne mogu da obavljaju posao koji bi trebali da obavljaju zbog tog bezakonja“, kazao je Voloder, te objasnio da su policiji, sudstvu i tužilaštvu ruke jednim dijelom vezane, te da smatra da je sve to posljedica politike i većih stvari iznad nas.
Kazao je da je u katastru i gruntu „Prenj“ upisan kao vlasnik, a trebalo bi da vlasnik bude ili Federacije ili država, što je sasvim logično, ali poslije ratnih dešavanja je ostalo tako. On je rekao da je rješenje svih problema nepostojanje zakona o šumama, koji priželjkuju.
Reorganizacija nije problem: Sporno da Uprava bude u Mostaru
„Ovdje se traži da je Uprava u Mostaru. Nije sporno što će Uprava biti u Mostaru što se tiče nas. Problem je što je ovdje najveći šumski fond. Zašto da ja idem u Mostar, pa iz Mostara na teren ovdje. Moja kancelarija je šuma, a ne sjediti u ofisu i pisati neke dokumente. To je posao šumarskog inžinjera. Mi samo tražimo neke stvari. Zašto ići u Mostar 70 kilometara, pa onda trebate na teren na Prenj, pa se iz Mostara vraćati u Konjic. To su stvari koje ne mogu funkcionisati.
Nije nikakav problem reorganizacija. Nas nema ni puno. Nas je ukupno 133 radnika, a dolje 20 ili 30, to je oko 150 radnika. To je smiješno za budžet HNK-a. Znate i sami da je nedavno bilo da je budžet kantona 400 miliona. To je smiješno za jedan kanton da se ne možeš
samofinansirati, a ne da mi finansiramo“, riječi su Volodera, koji je zaključio da je zakon rješenje svih problema i da će njegovim donošenjem sve stvari biti postavljene na svoje mjesto.
Na prostoru HNK-a je do prije sedam godina postojalo „Šumarstvo Ljuta“, čiji su predstavnici tada podnijeli zahtjev Općinskom vijeću Konjic kako bi područje Kalinovika i Ljute kojim su gospodarili predali Šumarskom društvu „Prenj“.
“Mi više ne gospodarimo tim prostorom, mi smo preduzeće koje se bavi preradom ogrjeva. Uzimamo drvo od drugih šumarstava, između ostalog i od Šumarstva ‘Prenj’ i od ‘Sarajevo šuma’, od svih šumarstava, i prerađujemo ogrjev i to predajemo u Sarajevu i na ino-tržište i ostalim kupcima”, za Tačno.net ispričao je Kemal Holjan, direktor preduzeća „Šumarstvo Ljuta“.
Izjavio je da imaju dopis koji su poslali tadašnjem načelniku Bubalu i Općinskom vijeću Konjic, gdje zbog nepostojanja šumsko-privredne osnove i zakona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu nisu htjeli više da rade, te je područje kojim su gospodarili dato Šumarstvu „Prenj“.
„Malo je dolje sad sve specifično zbog nepostojanja zakona. Radi se bez šumsko-privrednih osnova, bez elaborata“, kazao je Holjan.
Šume kao sredstvo za bogaćenje pojedinaca
Brojne su organizacije i udruženja koja svojim aktivnostima nastoje istaknuti važnost očuvanja i zaštite šuma u BiH. Smatraju da nepostojanje zakona o šumama dovodi do svojevrsne anarhije na polju brige o šumama.
Anes Podić iz „Eko akcije“ rekao je da je u principu sve što se posiječe na području HNK nelegalno.
„Što se tiče rada preduzeća u HNK-u, zaključak izvještaja Federalnog ureda za reviziju, koji je ocjenjivao rad Šumarskog preduzeća „Prenj“ u Konjicu, jest da oni posluju potpuno mimo zakona, dakle nikakvog zakonskog uporišta nema za njihov rad“, rekao je Podić, te upitao zašto policija i tužilaštva sve to nijemo posmatraju.
Na pitanje zašto se toliko dugo čeka na zakon o šumama, Podić je odgovorio da očito postoje određeni krugovi kojima ovakvo stanje anarhije itekako odgovara, koji zarađuju lijepe novce na tome i koji imaju jako dobre veze s politikom, koje im omogućavaju da se ovakvo bezakonje nastavlja.
„Vi uvijek imate sile koje bi htjele da društvo skroji po svojoj mjeri, opet je pravo pitanje zašto politika, politička elita u HNK-a sve to nijemo posmatra“, kazao je Podić.
On nam je naglasio da su šume u BiH bitne za opstanak stanovništva, gdje se preko dvije trećine stanovnika BiH grije na drva koja dolaze iz bosanskohercegovačkih šuma. Dodao je da one koji se brinu o šumama te „sitnice“ uopće ne interesuju.
„Još je jedna prijetnja i nešto što se dešava intenzivno u HNK-u, a to je pretvaranje šumskog zemljišta, odnosno korištenje šumskog zemljišta za postavljanje panela. Pojedincima se daju koncesije na ogromne površine šumskog zemljišta i cijeli proces je nezakonit, no oni i dalje nastavljaju s tim“, kazao je Podić.
Objasnio je da, s druge strane, resurs, kad je riječ o BiH, energija sunca i vjetra ima ogroman potencijal, koji je tri puta veći od potrošnje u BiH, gdje se dolazi u realnu prijetnju da zbog korupcije taj resurs potpuno izgubimo, da to sve bude prodato privatnicima za smiješne koncesione ugovore, gdje bi sva struja bila izvezena. Podić je rekao da se na ovaj način uništavaju ogromne površine i šumskog i poljoprivrednog zemljišta.
Odgovornost prema budućim generacijama
Prema šumama se moramo odnositi racionalno, kao i prema drugim prirodnim resursima, a osiguravanje trajnosti eksploatacije drvne mase može se ostvariti ako je obnavljanje šumskih resursa 3,5 puta brže od dosadašnjeg, kazao nam je profesor s Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Muriz Spahić.
„Kvalitet drvne mase se mora poboljšati u prosjeku devet puta brže nego što je to bilo do sada, godišnja sječa treba da bude limitirana godišnjim prirastom, preduzimanje svih neophodnih mjera u zaštiti šuma, a prije svega smanjenje šumskih bolesti i požara za najmanje 50 posto u odnosu na dosadašnje stanje, uređenje i zaštita šumskih površina od bujica, preduzimanje svih potrebnih mjera, uz strogi nadzor, otvaranje neotvorenih šumskih revira i druge mjere kojima se smanjuje degradacija šuma i erozija šumskog tla“, navodi profesor Spahić o činjenicama na koje se najčešće zaboravlja kada se vrši sječa šume. On je dodao da ništa dobroga ne možemo očekivati od neodgovornog odnosa prema šumi.
O tome kolika je važnost šume premalo se i govori i piše. Šuma kao prirodni biljni pokrivač ne može zaštititi čovjeka od prirodnih poremećaja za koje je on u najvećoj mjeri odgovoran, što se dovodi u vezu s tim da se na šumu ne obraća dovoljna pažnja. Zaboravlja se da šuma čovjeku nudi čist zrak i vodu.
Profesor sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Ćemal Višnjić izjavio je da se indolentnost i nebriga prema šumama pravda nepostojanjem zakona o šumama u FBiH, što je, kazao je, donekle ispravno, ako želimo pronaći razlog.
„Kako je Bosna i Hercegovina brdsko-planinska zemlja, šumski ekosistemi prije svega imaju zaštitnu ulogu, a tek potom proizvodnu. Narušavanjem njihovog stabilnog stanja može doći do poremećaja u snabdijevanju vodom, izraženijih erozionih procesa, pojave klizišta i bujičnih tokova“, kazao je profesor Višnjić i dodao da ukoliko se hitno ne poduzmu sve mjere na povećanju otpornosti i prilagodljivosti šuma, s ciljem povećanja njihove stabilnosti na nepovoljno djelovanje klimatskih ekstrema, plaši se da ćemo biti posljednja generacija koja je imala privilegiju uživati u prekrasnim bosanskohercegovačkim šumama kakve ih danas poznajemo.
Ako se posluša savjet struke i akademske zajednice da se odgovorno pristupi odnosu prema šumskom bogatstvu i donese toliko dugo čekani zakon o šumama u Federaciji Bosne i Hercegovine, i buduće generacije će moći uživati u ljepotama šuma u našoj domovini.
Ono što je izričito važno naglasiti da institucije koje su zadužene za donošenje zakonske regulative o šumama kako u Hercegovačko-neretvanskom kantonu tako i na nivou Federacije BiH još uvijek čekaju donošenje konačnog zakona o šumama, a svjedoci smo da se za sve to vrijeme šumskom bogatstvu nanose neizmjerne štete.
