Projekat izgradnje 30 fotonaponskih elektrana na lokalitetu Jasenjani sjeverno od Mostara, od samog početka praćen je kontroverzama u javnosti, snažnim protivljenjem, prije svih mještana Drežnice, ali i podrškom tadašnjeg Gradskog vijeća na čelu sa Salemom Marićem.

No, dolaskom novog saziva Gradskog vijeća Grada Mostara, već u januaru prošle godine, bilo je jasno da je podrška projektu značajno splasnula.

Inovirani zahtjev investitora, koji se odnosio na dopunu mišljenja za dodjelu koncesije za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije za fotonaponske elektrane FNE HL 31 – FNE HL 60, pojedinačne snage 999 kW, na lokalitetu Jasenjani, usvojen je “nategnutom” većinom koju kontrolira HDZ sa 18 ruku dok su vijećnici Koalicije za Mostar bili protiv a SDP i dio HRS-a suzdržan.

Ton prilikom naglašeno je da je zbog karaktera zemljišta (državne imovine) zaprimljeno više žalbi, uključujući pritužbe MZ Drežnica, lovačkih društava i neformalnih građanskih grupa.

Žalbe se temelje na zabrani raspolaganja državnom imovinom, neriješenim koncesijama i mogućim štetama po okoliš. Elaborat o zaštiti okoliša kritiziran je zbog nedostatka stručnjaka iz biologije i botanike – autori su uglavnom građevinski i elektroinženjeri.

Preglasavanjem HDZ-a projekat “proguran”

No uprkos izrečenim argumentima i stavovima i predsjednika GV Đanija Rahimića i predsjednika Kluba Mirze Drežnjaka, koji je upozorio na planove za proglašenje Prenja zaštićenim područjem i postojeće koncesije Lovačkog društva. Podsjetio je na upravni spor pokrenut zbog Okolišne dozvole i pozvao da se zahtjev odbije.zeleno svjetlo za projekat investitora HL 001 (vlasnik Harun Ličina iz Sarajeva) dobio je “zeleno svjetlo”.

Da podsjetimo,  skladu sa zakonskom obavezom, Ministarstvo turizma i okoliša HNK održalo je javnu raspravu prije izdavanja okolišnih dozvola za ovaj projekat, na kojoj je, u prilično burnoj atmosferi, jasno iskazano protivljenje velikog broja stanovnika Drežnice. Članovi Udruženja građana Eko Ješevica su prikupili 400 potpisa stanovnika koji se protive ovom projektu.

No, uprkos tome, Ministarstvo je izdalo okolišne dozvole nakon čega je Eko Ješevica podigla tužbu i pokrenula upravni spor.

Realizacija projekta našla se u vakuumu, bolje rečeno “bermudskom trokutu” između dva kantonalna ministarstva i Suda.

Naime, Ministarstvo privrede HNK koje je nadležno za dodjelu koncesija, poštujući vlastiti “Pravilnik o dokumentaciji i postupku za dodjelu koncesije za obavljanje elektroprivredne djelatnosti proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije izgradnjom elektroenergetskih objekata instalirane snage veće od 23,1 kW”, zahtjeva od investitora, između ostalog, da priloži pravosnažnu okolišnu dozvolu. No, zbog upravnog spora koji je u toku, Ministarstvo turizma i okoliša na čijem čelu je Emil Balavac, ne želi dati pravosnažnost prije okončanja tog spora.

Istovremeno, ministar Zanin Vejzović nije spreman dodijeliti koncesiju bez pravosnažne okolišne dozvole, pravosnažne urbanističke saglasnosti i iostale dokumentacije tražene spomenutim Pravilnikom.

Poučen iskustvom svog prethodnika, ministar Vejzović želi mandat okončati “čist i bez repova”, pogotovo onih sa pravosudnim epilogom.

Marićeva ofanziva: Dovršimo započeto – od Budnje do Bune

Najveći pobornik ovog projekta južno od Bradine, nekadašnji predsjednik SDA  i prijatelj investitora Haruna Ličine, Salem Marić odlučio je ponovo “uzeti stvar u svoje ruke” i uvezati “pokidane kablove” u ministarstvima i na Jasenjanima.

Marić, čiji se uticaj u mostarskoj SDA stropoštao poput stana iznad Ambulante na Glavnoj ulici koji je Harun Ličina kupio od Grada Mostara u vrijeme Salemovog “predsjednikovanja” odlučio je, prema našem izoru, potražiti pomoć u centralama stranaka SDA i HDZ.

Krenuo je prvo po hotelima, od Budnje do Bune, ne bi li osigurao političku podršku za realizaciju ovog projekta.

Paralelno sa tim aktivnostima, biznismen Admir Rahimić koji je budući vlasnik ovog projekta i koji je, kako nam je potvrđeno, već avansirao značajnu svotu novca Ličini i osigurao je hipotekama na nekretninama u Sarajevu, pokrenuo je i vlastite veze i aktivnosti na terenu kako bi Drežnjake “uvjerili” da odustanu od spora.

No, prema informacijama koje ima Mostar.live, uprkos početnom uspjehu kod dva-tri domaćina, Drežnjaci se ne daju lahko slomiti i odustati od tužbe.

Naprotiv, bedem u Drežnici je postao još čvršći.

I Marićeve aktivnosti su polučile početni uspjeh jer je naišao na izvjesnu dozu razumijevanja i kod HDZ-a i u centrali SDA čiji pojedini visokopozicionirani članovi su se zainteresirali za brzu realizaciju ovog projekta i otklanjanje institucionalnih prepreka.

Shodno tome pritisak na ministre Balavca i Vejzovića je pojačan posljednjih dana, pogotovo na Vejzovića. Od njega se ultimativno traži da izmijeni Pravilnik ministarstva i omogući dodjelu koncesije bez pravosnažnosti okolišne dozvole i urbanističke saglasnosti.

Pri tome se koriste svi institucionalni, ali i neki vaninstitucionalni mehanizmi koji uključuju i ponude koje jesu izdašne, ali istovremeno i nemoralne.

No, nije Pravilnik jedina smetnja realizaciji ovog projekta. Sa aspekta Ministarstva privrede HNK, odnosno ministra Vejzovića, problem, i to ogroman, leži u činjenici da se radi o državnom zemljištu zbog koga je gradonačelniku Mostara Mariju Kordiću u tri navrata pisalo Pravobranilaštvo BiH.

Dakle, i kada bi pao Pravilnik, teško da će “pasti” država BiH.