Spomenik poginulim pripadnicima Armije RBiH ispred Vijećnice u Mostaru miniran je u noći, 13. januara 2013. godine.
Danas, više od 12 godina nakon ovog terorističkog čina, javnosti nije poznato ko su teroristi koji su postavili eksploziv ispred Gradske vijećnice, aktivirali ga i neometano se udaljili sa lica mjesta.
Odgovore na ova pitanja još su, svim građanima Mostara, ostali dužni iz MUP-a HNK i Kantonalnog tužilaštva, ali i Federalnog MUP-a i Tužilaštva BiH zbog očiglednog terorističkog karaktera koji je ovaj čin imao.
Mineri su, dakle, izvršili zadatak i uživaju u anonimnosti uprkos brojnim kamerama kojima je pokriven ovaj dio grada.
Anonimnost im je, van svake razumne sumnje, osigurala politika koja im je i dala nalog za miniranje i koja se mjesecima prije toga oglašavala osporavajući postavljanje ovog spomenika ispred Gradske vijećnice.
Postavljanje dva druga spomenika – onog poginulim bojovnicima HVO-a iz Livna, Travnika i Posušja nisu osporavali nikada, kao ni mađarskim vojnicima iz sastava SFOR-a.
Svi postavljeni spomenici postavljeni su nelegalno – u nedostatku Regulacionog plana centralne zone Mostara.
Međutim, jedino je spomenik poginulim pripadnicima Armije RBiH postavljen po noći, i jedino je on miniran?!
Nisu ljudi koji su poginuli za ovaj grad zaslužili takav tretman i jednako je sramotno to što su se oni koji su ga postavili skrivali pod okriljem noći, kao i oni koji su ga minirali.
Od toga je samo sramotnije, što svih 12 godina od njegovog miniranja, političari, službenici i namještenici, uredno prolaze pored miniranog spomenika svakog dana. Šutke, i bez bilo kakve reakcije kao da je to normalno.
Nema ni saboraca iz raznoraznih JOB-ova i boračkih organizacija da dva puta ubijenim drugovima polože cvijeće i odaju počast.
Ko je ovdje zbunjen, ko lud i da li ima iko normalan?
