U protekle dvije sedmice od 17.01.2025 do 31.01.2025. godine Udruženje Dignitet imalo je priliku biti lokalni domaćin i koordinator za grupu od 35 srednjoškolaca iz švedske gimnazije “Globala gymnasiet”. Učenici ove izvanredne škole, koji pohađaju smjer društvenih nauka, boravili su u Mostaru kako bi obavili terensko istraživanje u svrhu izrade svojih maturskih radova.
Tokom istraživanja, učenici su kroz kulturološki, socijalni, politički i historijski kontekst grada Mostara nastojali proširiti svoje znanje i razumijevanje tema poput upotrebe historije i historijskih narativa, ulogu civilnog društva, upotrebu javnih prostora, život mladih i njihove prilike, položaj manjina i marginaliziran skupina, položaj žena u društvu kao i na radnom mjestu, te perspektive starijih generacija i jugonostalgiju.
Kao lokalni koordinator, Udruženje “Dignitet” je imalo ulogu kontaktiranja i organizacije intervjua sa lokalnih organizacijama, institucijama i pojedincima, a naša kolegica Iris Dugalić je primarno bila zadužena za realizaciju navedenih aktivnosti.
Tokom svog boravka u Mostaru, studenti su uspješno obavili 128 intervjua sa mnogobrojnim organizacijama, profesorima, institucijama, i pojedincima iz našeg grada. Između ostalog, učenici su uz pomoć naše kolegice Iris Dugalić i kolegice Amele Fifić također, nastojali ostvariti kontakt sa učenicima srednjih škola i studentima univerziteta, kao i građanima na ulicama Mostara.
Učenici su išli u posjetu lokalnim muzejima, školama, institucijama, organizacijama, domu za stara lica, univerzitetu, pričali sa umjetnicima našeg grada, studentima, novinarima, profesorima, predstavnicima manjina i marginaliziranih članova društva, radnicima lokalnih centara, članovima gradskog vijeća, aktivistima, i drugim građanima. Na ovaj način učenici su nastojali pristupiti temi istraživanja koristeći lokalne perspektive, iskustva i znanje građana. A prema njihovim reakcijama, vjerujemo da smo uspješno obavili naš zadatak!
Za naše udruženje ovo iskustvo je bilo više već divna prilika za rad, nego i prilika da predstavimo našu lokalnu zajednicu, kulturu, bogatu historiju i na kraju sami grad Mostar!
A kako svako vrijedno i radno okruženje nalaže, ovom prilikom smo također ostvarili divna poznanstva sa dragim učenicima, a naročito sa njihovim profesoricama Karolinom Sandhal, Katrin Bienzle Arruda, i Amelom Fifić.
“Želimo iskazati zahvalnost našeg tima na ukazanom povjerenju, kao i zadovoljstvo na uspješno završenim aktivnostima! Moram reći da su protekle dvije sedmice uistinu donijele ogroman osjećaj zahvalnosti i zadovoljstva, unatoč blagom stresu i cjelodnevnom radu. Nekako sam oduvijek uživala u procesu predstavljanja kulture, historije i načina života Mostara, kao i Mostaraca, i jednostavno u ovom procesu dok “strancu” predstavljate vaš grad produbite ne samo vaše znanje, već i shvaćanje onog duha što čini taj grad baš takvim. Kroz brojne razgovore kojima sam svjedočila, uvijek me fascinirao upravo taj duh Mostara. Snažan, uporan, i neiscrpan izvor inspiracije i nade. U neku ruku me podsjećao upravo na naše goste iz Švedske, koji su ušetali u nepoznati teritorij i svom snagom nastojali razumjeti “ovo naše”. A naše je upravo takvo da se svako osjeća kao da je “naš”, i upravo tako i bude, granice između dva pola svijeta se pobrišu i toplina jednostavno privuče svačije biće. S toga mislim da je ova posjeta bila više od intelektualne razmjene informacija, kulture i historije, ona je uistinu bila ispunjena surovošću ljudskog svijeta emocija, i onog svega nevidljivog što nas zapravo čini ljudskim bićima.”navodi Iris Dugalić iz Digniteta.
Koji je bio najupečatljiviji trenutak iz Mostara za vas?
“Najupečatljiviji trenutak iz Mostara je bez sumnje bio kada sam upoznala članice udruženje žena “Univerzum”. Sjećam se kada smo se vratili u njihove prostorije jer su nam htjele dati još kafe i slatkiša. Njihov aplauz dok slušaju jedna drugu, je bio ispunjen toplinom, i njihovi glasovi su bili nježni, kao da su se širili do njihovih ruku. Bilo mi je zadovoljstvo biti tu. Iako nismo pričale isti jezik, i prevodioca je stalno bio zauzet svojim poslom, osjećala sam se kao da mi nisu trebale riječi da se razumijemo. Plesali smo, pili kafu, smijali se. Njihova radnost što nas vide, kao i njihova iskrena znatiželja su bile opipljive.
Svaka žena u Univerzumu je bila svijet za sebe. Pitala sam ih o receptima, i skoro svaka od njih je taj isti recept naučila od svoje majke ili nene. To je bilo više od kuhanja. Recepti su bili most koji je spajao neka sporija vremena, i sadašnjost. Sjećam se da je jedna žena rekla “Želiš plesati, ali jednostavno ne možeš pronaći energiju.”. Vidjela sam da joj nedostaje sloboda mladosti, da želi pustiti teret godina i jednostavno biti u momentu. I kasnije smo zapravo plesali, i u tom momentu se činilo da su granice vremena nestale.
Kada smo plesali uz “Dancing Queen” i tradicionalnu pjesmu Bosne i Hercegovine sa Eurovizije, svi smo se predali, mladi i stari, predali smo se trenutku. Svi smo bili dio toga. Svi smo bili slobodni. Na trenutak, nije postojalo ništa osim muzike, plesa, i topline. Između nas nisu postojale razlike, bili smo prosto ljudi, zajedno. To je bio divan podsjetnik da zajednica ne treba biti komplikovana. Ona samo postoji, u muzici, u smijehu, i svim momentima koje smo podijelili. “Moraš biti slobodan da živiš dobar život,” rekla je jedna gospođa, i nosit ću te riječi sa sobom, zajedno sa dva delfinima koje sam dobila od nove prijateljica sa UWCiM” kaže studentica iz Švedske
Možete li ukratko opisati svoje iskustvo u Mostaru?
“Moje bilješke su prepune, a moja socijalna energija ispražnjena. Koliko sam samo naučila o Jugoslaviji, kebabima i uličnim mačkama. Nakon dvije sedmice ekstrovertnog ponašanja i pokušaja da shvatim BH politički sistem, u potpunosti se osjećam kao pravi istraživač. Dvije sedmice izgubljenog sna, pokušaja da shvatim jednu državu kroz razgovore i spontane plesne pokrete. Ovo terensko istraživanje je istrošilo moju socijalnu energiju ali me ispunilo pričama ljudi koji su izgradili ovaj grad i koji su kasnije bili zaboravljeni, pričama o politici i poeziji, ruševinama i snovima. Svaka osoba bez iznimke, što uključujući naše informante i konobare u kafićima, bi rekla “vidimo se”. I nekako, zvuči istinito. Jer ćemo se svi ponovno sresti, čak i ako ne znamo gdje. Mostar je grad koji vidi planine i osjeća njihovo prisustvo, njihovu tišinu. Neko mjesto može nevjerojatno biti lijepo ali u isto vrijeme sa sobom nositi mračnu historiju. Toliko sam saznala o Jugoslaviji, ratu, i tome šta znači izgubiti dom i dalje nastaviti sa životom. Kako sjećanja mogu biti i teret ali i utjeha.” navodi studentica iz Švedske
Riječi zahvale direktorice Udruženja Dignitet, Edise Demić
“S velikim ponosom i iskrenom zahvalnošću želim se obratiti svima koji su doprinijeli uspješnoj realizaciji ovog značajnog iskustva. Zahvaljujem se i Institutu za razvoj mladih KULT koji je za ovu godinu i predložio Dignitet kao novog partnera. Ponosna sam na svoj tim i svoj grad. Mostar je poput prelijepog djeteta. Hvala svim organizacijama, institucijama, pojedincima i građanima Mostara koji su nesebično podijelili svoja iskustva, znanje i priče s mladim istraživačima iz Švedske. Za nas je ovo bio je susret kultura, razmjena emocija i potvrda da zajedništvo uvijek donosi najbolje priče. Hvala svima koji su bili dio ove priče!”