Imena potpredsjednika Uprave Veleža i novog trenera Rođenih sastavljena su od istih slova. Samo su se A i D zamjenili na prve dvije pozicije – Admir i Damir!

Admir Rahimić i Damir Čanadi složili su se oko jedne njemačke krilatice, jednog žargona koji kaže ovako:

Drugi je samo prvi među gubitnicima!

Ma šta to značilo i ma kako to interpretirali dva čovjeka s južnoslavenskim korjenima koji su rođeni, jedan u Njemačkoj (Rahimić), a drugi u Austriji (Čanadi), tako su ustvari na predstavljanju novog trenera Veleža možda sugerirali asocijativno s kakvim to ambicijama Rođeni ulaze u novu sezonu.

A, nije da nema osnova za optimizam i za išcitavanje i tumačenje navedenog njemačkog žargona. Čanadi je u Velež stigao s prilično, za naše prilike, impresivnom biografijom. Bečki Rapid, bundesligaš Nürnberg i grčki Atromitos su klubovi koje je vodio Austrijanac hrvatskih korijena. Bio je Čanadi i u našem susjedstvu – u Šibeniku s kojim je, navedimo to, igrao  finale hrvatskog Kupa a dva puta u sezoni bio bolji od Dinama.

No, ako u drugi plan stavimo šta je bilo i pogled usmjerimo naprijed s očekivanjima i predviđanjima šta će biti, što navijače Rođenih najviše zanima, moglo se na Čanadijevom predstavljanju jučer zaključiti da Velež dolazi u sigurne ruke kada je teren u pitanju.

Jučer u posljepodnevnim satima Damir Čanadi je stigao na Kupres u društvu s direktorom kluba Denisom Zvonićem.

Odgledao je trening svojih igrača pod vodstvom Samira Merzića i Avde Kalajdžića. Veležov potonji dvojac s klupe, uz Adnana Dizdarevića koji radi s golmanina, ostat će u stručnom štabu kao prvi saradnici Čanadija. Austrijancu bi se trebao pridružiti još jedan pomoćnik i to iz Grčke.

Čanadi je na predstavljanju davao odmjerene izjave dajući do znanja kako je svjestan činjenice da dolazi u klub s bogatim renomeom i tradicijom. Posebno izazovan za njega bit će kontakt s temperamentnim i vjernim navijačima Veleža u čijoj je koreografiji za 100.rođendan kluba uživao gledajući video snimke.

Austrijanac je dobro izvagao svaku riječ ne želeći ad hoc ništa unaprijed obećavati, ali znajući podatke iz njegove biografije znamo da voli brz, protočan i ofanzivan fudbal. To se nekako uklapa s apetitima i kurikulumom Veleža kroz puno stoljeće postojanja kluba.

Hoćemo li gledati bečki valcer u izvedbi igrača Rođenih pod dirigovanjem maestra iz Beča ili ćemo bečku filharmoniju čekati na prvi dan nove godine očekujući ski skokove iz Garmisch-Partenkirchena to ćemo saznati vrlo brzo jer Velež među prvim našim klubovima izlazi službeno na scenu i to za desetak dana na Grbavici protiv Intera iz Andorre u okviru prvog pretkola Konferencijske lige.

Čanadi je zadovoljan s onim šta je zatekao u Mostaru i klubu. Svoj potpis na Ugovor stavio je i vrijedi dvije naredne godine. Među tifozima Rođenih vlada oprimizam jer je konačno presječen Gordijev čvor nakon odlaska Deana Klafurića.

Kakve ambicije će projicirati Austrijanac ovisi dosta i od toga šra će mu se ponuditi s igračke pijace u narednom periodu. Hoće li i koliko će biti još novih igrača na važnim pozicijama u timu. To malo više zavisi i od Veležovog rukovodstva. Do tada, svima nama ostaje da razmišljamo o rebusu kojeg su zadali Rahimić i Čanadi u onoj njemačkoj poštapalici koju ćemo ponoviti i zaključiti ovaj osvrt:

Drugi je samo prvi među gubitnicima!