Nije nam dugo trebalo da se zaljubimo u Valenciju. Taj melodičan jezik, inspirirajuće fasade, palme, hrana, beskrajno dugačke plaže, kultura, mirnoća, ljudi… Obuzeli su nas kao da smo ušli u Narniju, maštoviti univerzum, neko čudesno mjesto u kojem uvijek dobro vlada. Teško se briše iz sjećanja’, započinje svoj putopis Sandra Golemac, novinarka Jutarnjeg lista, navodeći kako će putovanje u Valenciju zauvijek pamtiti jer ovaj španjolski biser ima sve – bogatu povijest, lijepe plaže i najukusnije paellae na svijetu!

Je li zbog geografske pozicije i fantastične mediteranske klime, ne znam, ali taj grad jednostavno odiše ugodom. Zar nije divno usred zime nakon posla izuti se i bosonog šetati po još toplom pijesku ili sjesti uz more i uživati u cervezi (pivo, op.a.) dok netko pokraj vas na gitari svira baš onako kako paše i vodi vas u stanje potpune bezbrižnosti.

A plaža i more samo su kap u ovom čarobnom napitku zvanom Valencija.

Dobila je ime po latinskoj riječi za vrijednost i snagu, nalazi se na istoku Španjolske i poznata je po toplim ljetima te blagim zimama. Upravo zbog toga nas četvero odlučilo je u taj treći po veličini španjolski grad otputovati. Avionske karte kupili smo za povoljnih 25 eura, a let nam je bio iz talijanskog grada Treviso. U Valenciju smo sletjeli oko 23 sata, lagano umorni od puta, no već smo se na prve prizore brzo “otrijeznili”, teško je odoljeti ovome gradu koji živi do kasno u noć.

Fascinacija broj 1: dok smo izlazili iz metroa, prvo što smo ugledali bile su naranče, kraljevski citrusi koji oplemenjuju gradski asfalt. Diljem grada navodno ima više od 14.000 stabala. U mitologiji su simbolizirale sreću i obilje. I doista izazivaju osmijeh dok usred zime šećete i naiđete na te živopisne voćke.

No, koliko god slasno izgledale, lokalci preporučuju da im ipak odolite i ne berete naranče po gradskim ulicama jer su iznimno gorke. Inače, postoji specifična sorta naranči nazvana upravo po ovom španjolskom gradu, a stvorio ju je kalifornijski agronom William Wolfskill na svom imanju Santa Ana. Naranče valencija jedine rastu tijekom ljeta i koriste se isključivo za izradu soka. Svježi sok od naranče redovito nam je bio na meniju.

Fascinacija broj 2: šetnja Valencijom najljepši je način da se grad upozna i da se osjeti malo uobičajene svakodnevice, što turističkim posjetima daje barem tračak autentičnosti, ali i odmara nutrinu. Čarolija Valencije u tome je što nam se čini da se istodobno šećemo starom europskom metropolom i malim mediteranskim gradom – sve je po mjeri čovjeka.

Ceste i nogostupi su nivelirani pa ulice izgledaju prostrano. Promet funkcionira odlično jer svaki sudionik ima svoju, odvojenu, traku: automobili, motociklisti, biciklisti, romobilisti i pješaci.

Grad je iznimno čist. Posvuda su kontejneri za odvojeno prikupljanje otpada, ali bez bačenih vrećica sa strane. I, što je najzanimljivije, svjedočili smo situaciji kada su njihovi komunalni radnici očistili (!) kontejner nakon što su ga ispraznili.

Fascinacija broj 3: opuštenost i elegancija, grad se budi tek poslije 9 sati ujutro i živi do kasno u noć. Svaki kafić, bar ili klub ima barem neku ponudu hrane jer večera im je važan ritual, koji se obično prakticira između 22 i 23 sata.

Lijepo je vidjeti koliko uživaju u tome. A gastronomija je takva da poželiš naručiti svu hranu koja stane na stol. Od tapasa i savršenog guacamolea do kultne paelle, poznatog španjolskog jela od riže koje se priprema u širokoj tavi po kojoj je dobilo ime.

Nismo se mogli odlučiti je li bolja paella Valenciana koja se radi sa zečetinom ili ona s morskim plodovima. Ali, jedno je sigurno – savršen dojam nakon jela upotpune slatki hrskavi španjolski uštipci zvani churros.

Život u Valenciji jeftiniji je nego u brojnim gradovima Španjolske, ali i drugim mjestima diljem Europe. Usporedimo neke cijene sa Zagrebom. Primjerice, prosječna neto plaća u Zagrebu je oko 1.000, a u Valenciji oko 1.400 eura. Cijena stana u centru Zagreba po kvadratu je oko 2.700, a u Valenciji oko 2.500 eura. Boca vode od 1,5 litara u Zagrebu košta oko 1 euro, a u Valenciji je čak 60 posto jeftinija. Prosječna cijena jela u zagrebačkom restoranu je oko 8 eura, dok je u Valenciji 10, a cijene piva slične su u oba grada.

Fascinacija broj 4: grad odiše profinjenošću, i ljudi i zgrada, bilo da su nove ili stare i oronule. Arhitektonska zdanja su famozna.

Od gotičkih vjerskih građevina, sjajnih baroknih palača, art deco struktura do spektakularnih modernih izdanja okruženih impresivnim palmama. Teško možete obuzdati pogled. Zato je šetnja Valencijom poseban užitak. Pa, krenimo redom.

Jedna od najznačajnijih građevina je gotička zgrada Llotja de la Seda (Loža svile), sagrađena u 15. stoljeću kao tržnica za svilu, koja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Gradska katedrala, sagrađena u kombinaciji različitih stilova – gotike, renesanse, baroka i neoklasicizma – atraktivna je i po tome što se tamo nalazi kalež za koji se misli da je Sveti gral, odnosno kalež s Posljednje večere.

U središtu staroga grada nalazi se divan mali trg, Plaza de la Virgen, sa zadivljujućim znamenitostima i poznatom fontanom lokalnog umjetnika imena Manuela Silvestrea de Edete.

Glavna tržnica jedna je od najstarijih u Europi, ima više od tisuću štandova koji odišu raznim bojama i mirisima, a cijene namirnica su pristupačne.

Grad je pun zelenila, a najveći gradski park u cijeloj Europi nalazi se u isušenom koritu rijeke Turije koja je 50-ih godina prošlog stoljeća, nakon velikih poplava, preusmjerena na jug grada. Šetnja tim dijelom doista je bajkovita. Park dugačak deset kilometara vodi do Grada umjetnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i les Ciències) koji je projektirao svjetski poznati arhitekt Santiago Calatrava, rođen u Valenciji. Riječ je o futurističkom zdanju koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U sklopu kompleksa nalazi se pet građevina, a zgrada L’Hemisfèric napravljena je u obliku divovskog oka.

Tamo smo posjetili interaktivni znanstveni muzej koji oblikom podsjeća na kostur kita, a impresivna zbirka izložaka, osim za obrazovanje, posjetiteljima služi i za zabavu pa smo mogli testirati svoju snagu, pokušali smo što dulje održavati ravnotežu, a provjerili smo i koliko se vode nalazi u našem tijelu. Također, uspjeli smo razgledati i zanimljivu izložbu na temu planeta Mars. Posebnost je zgrade, među ostalim, to što je ostakljena pa tijekom šetnje i obilaska Sunčeve zrake prodiru unutar izložbenog prostora.

U sklopu kompleksa nalazi se i L’Umbracle – uređena šetnica s autohtonim biljnim vrstama Valencije. Poseban je doživljaj bio i L’Oceanogràfic, oceanografski park na otvorenom, sagrađen u obliku lopoča, gdje smo prolazili kroz tunel okruženi morskim psima i ražama, a vidjeli smo i beluga kitove, morske lavove te pingvine. Dok je za turiste to nezaobilazna atrakcija, za lokalce je Grad znanosti i umjetnosti kontroverzna priča jer neki smatraju da je u taj megalomanski projekt uloženo previše novca.

Jedan član naše ekipe posjetio je i hram nogometa, stadion Mestalla, na kojem je gledao utakmicu Valencia – Real Madrid. Domaćin je vodio sve do posljednjeg trenutka utakmice kada je Real izjednačio, što je, dakako, razočaralo navijače “Šišmiša” (simbol koji se nalazi na grbu kluba, op.a.), no na ulicama se to, za razliku od Lijepe naše, uopće nije osjetilo. Horde ljudi u miru su se razišle nakon utakmice, a promet oko stadiona sasvim je normalno funkcionirao kao da se ništa nije niti dogodilo.

U Valenciju se definitivno vraćamo. A idući put na popisu je i želja da doživimo vatrenost i ludu zabavu tradicionalnog festivala Las Fallas koji se inače održava sredinom ožujka i slavi dolazak proljeća. Riječ je o spektakularnoj predstavi u kojoj stotine divovskih lutki zauzme grad, a na kraju se spaljuju u znak satire koja je postala tradicija i simbol festivala.

Sandra Golemac