HVK Jadran Neum jedan je od rijetkih poslijeratnih sportskih kolektiva koji su se uspjeli održati više od tri decenije. Osnovan 1994. godine, klub je postao sportski simbol Neuma i najdugovječnija organizovana vaterpolo zajednica u Bosni i Hercegovini. Trener Kristian Njavro za Raport govori o počecima, najvećim uspjesima i problemima s kojima se klub suočava.

Možete li nam ukratko predstaviti klub – kako je nastao, ko ga je osnovao i kako izgleda vaš razvojni put?

Klub je osnovan 1994. godine i bio je prvi poslijeratni klub koji je počeo funkcionisati u Bosni i Hercegovini. Već 31 godinu radimo kontinuirano. Osnivač kluba bio je prerano preminuli Ivica Bačić, koji je u jednom periodu bio i PR i predsjednik Vaterpolo saveza BiH.

Najveći izazov od prvog dana je činjenica da smo malo mjesto od oko tri hiljade stanovnika. Treninzi se mogu održavati samo od petog mjeseca do kraja novembra, dok radi hotel „Zenit“, jer nam oni omogućavaju bazen van glavne turističke sezone. Kada se bazen zatvori, a more postane prehladno, ostajemo bez uslova za rad.

U posljednje tri godine, zahvaljujući dogovoru s našom Općinom i lokalnom zajednicom, putujemo u Trebinje dva do tri puta sedmično kako bismo trenirali na njihovom zatvorenom olimpijskom bazenu.

Koji su najveći uspjesi i dostignuća vašeg kluba?

Od samog početka uključili smo se u Drugu hrvatsku ligu, koja se igra tokom ljeta, i tu ligu smo osvojili tri puta.

Naša djeca u mlađim kategorijama također su postizala sjajne rezultate – bili su prvaci Hrvatske. Osvojili smo prvo mjesto u Rovinju 2001. godine, zatim i na Lošinju 2004. godine.

Kasnije su stigli i naslovi u A prvenstvu 2014/2015, a onda i nova ozbiljna osvajanja otkako smo počeli intenzivnije raditi – prvenstva 2021., 2022. i 2023. godine.

Koje su najveće poteškoće s kojima se klub suočava?

Finansijske teškoće su standardne i to je nešto što se rješava iz godine u godinu. Čak i mnogo veći klubovi imaju slične probleme – uvijek se mora „prebrojati“, ali mi to uspijevamo zahvaljujući našim poduzetnicima i općinskim vlastima koji imaju razumijevanja za naše potrebe.

Međutim, najveći problem je zatvoreni bazen. Vaterpolo je specifičan sport i vrlo je teško vraćati formu nakon nekoliko mjeseci pauze. Sve što izgradimo u sedam mjeseci rada često padne u vodu tokom ta tri do četiri mjeseca zime kada nemamo adekvatne uslove za trening.

Koliko vam znači podrška velikih sponzora i kako utiče na rad kluba?

Kada dođete u poziciju da razgovarate s velikim firmama, kao što je BH Telecom, to klubu odmah daje ozbiljnost. Kada u razgovoru s novim sponzorima naglasite da su velike kompanije stale iza vas, to vam otvara vrata i pokazuje da radite kvalitetno.

Naravno, gdje god ne ispunite svoje obaveze, ta vrata su zatvorena. Ali mi uvijek ispoštujemo dogovor – i s naše i s njihove strane. Intervjui poput ovog i medijska pažnja pomažu nam da pridobijemo nove sponzore i da nastavimo napredovati.

(Raport.ba)