Piše: Nermin Bise
Kada bi intezitet skepse i pesimizma s početka rada nove Uprave FK Velež koju predvode Senad Kevelj i Admir Rahimić sa svojim kolegama bio ekvivalentan rezultatu i dometu kojeg je ta Uprava napravila u sezoni koja je jučer uspješno završena u Tuzli, onda bi hvalospjevima i odobravanju bilo mjesto na vrhu Veleži i Staroga mosta.
Došli su tiho i bez halabuke, odlučni da naprave pravu stvar. Nenametljivo, bez floskula i otrcanih fraza, šuplje priče i praznih obećanja ti su ljudi uveli Velež u stabilne i mirne vode. Svako sa svojim zaduženjem, s odgovorno preuzetom domaćom zadaćom, u atmosferi sloge i duhu zajedništva zaključili su posao u ovoj sezoni na odličan način.
Visoko treće mjesto i plasman u predtakmičenje Evropske konferencijske lige je ostvarenje zacrtanog cilja kada su rezultati na terenu u pitanju. Finansijska stabilnost, redovne plate, čisti računi, kvalitetni Ugovori s igračima i trenerima, južna tribina, teren sa hibridnom travom za treninge u Blagaju, stadion pokriven brzom Wi Fi mrežom, i još mnogo logističko-tehničkih stvari su zaista rezultati vrijedni ogromne pohvale.Svi oni koji su sumnjali u Kevelja i Rahimića i njihove saradnike sada se mogu posuti pepelom. I zašutjeti za sva vremena. Još kada je prvi čovjek kluba najavio da bi se na Areni Rođeni mogla odigrati evropska utakmica prvog pretkola Konferencijske lige onda je to debelo prebačena norma.
U Velež su doveli odličnog stručnjaka iz Hrvatske – Deana Klafurića koji je u Mostar došao s lijepom trenerskom reputacijom iz Poljske. Autoritativan i principijelan kakav jeste Klafurić prihvatio se posla. Nije poletio u oblake i nije obećavao kule i gradove. No, ipak negdje je iz njegovog pogleda zračila ambicija praćena pažljivo doziranim optimizmom. Kada mu je Upravni odbor odriješio ruke i dao mu punu slobodu da faktički radi menadžerski-trenerski posao, kockice su se počele slagati u mozaik. Sam si je zacrtao plan po kojem na duže staze ima želju ostati u Veležu. To se potvrdilo kada je odbio ponudu iz Mađarske u jeku sezone dok su Rođeni vodili borbu za Evropu.
Dean Klafurić jeste ustvari osvježenje i novost na bh.trenerskom nebu. Stručnošću i kompetentnošću je skrenuo pažnju na sebe, a to je uvijek gospodskim, džentlmenskim manirima iskazivao u reakcijama na televiziji poslije utakmice i na press brifinzima uoči i nakon utakmica.U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. To bi bilo Klafurićevo geslo. Brzo je pridobio simpatije među navijačima, a Dean im je znao uzvratiti i javno im komplimentirati. Insistirao je da mu se osigura teren s hibridnom travom za treniranje. Uprava ga je i tu pratila. Pri kraju je i ta priča sa stadionom u Blagaju.
Bruna de Oliveiru pustio je u kritičnim trenutcima sezone, a klub je, za naše prilike, pristojno zaradio od tog transfera. Klaf ima viziju i karizmu, definitivno je riječ o pravom rješenju za Velež. Glatko i suvereno je izboren plasman u Evropu. Otkriven je potencijalno odličan špic ili polušpic u liku Mihaela Mlinarića koji je to potvrdio jučerašnjim hat-trick učinkom u Tuzli na zatvaranju sezone koja je zaključena lijepom pobjedom od 5:1.
Klafurićevo treće mjesto s Veležom je izjednačenje najboljeg uspjeha po plasmanu mostarskih Rođenih.
Uprava Veleža, navijači, stručni štab i sve okolo kluba i u klubu je vrlo zdrava i kohezivna cjelina. Evropo, stižu ti ponovo Rođeni, vjerujemo osvježeni i pojačani na nekim pozicijama. To znači da je pred nama lijepo i uzbudljivo crveno ljeto. A u narednom domaćem prvenstvu Velež bi mogao istaknuti kandidaturu u borbi za naslov prvaka države.
Ali, o tom po tom.
