Na današnji dan 2008. godine zauvijek nas je napustio omiljeni pedagog, veliki mostarski slikar i pjesnik, Vladimir Vlado Puljić.
Rođen je u Zagrebu 1934. godine. Školu za primijenjenu umjetnost završio je u Sarajevu 1954. godine, dok je akademiju za primijenjene umjetnosti završio u Beogradu 1958. godine.
Ostvario je mnogobrojne značajne samostalne izložbe, najviše u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj (Mimara i drugi izložbeni prostori), ali i drugim državama. Na njegovim djelima učili su mnogobrojni i mlađi i stariji umjetnici. Najviše je radio u tehnikama ulje na platnu i akvarel na papiru slikajući najčešće motive mrtve prirode (šipke, smokve…) te pejsaže zavičaja.
Bio je član Društva hrvatskih književnika i član Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH, Udruženja likovnih umjetnika BiH, Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika, član Accademie Toscane u Firenci, jedan od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru, stručni voditelj Umjetničke kolonije u Počitelju te viši stručni savjetnik u Zavodu za školstvo u Mostaru.
Objavljena mu je Likovna monografija. Njegova prva zbirka pjesama “Ilinštak” objavljena je 1966., a zatim slijede “Veliki kamen”, “Veliki čempres”, “Vinska mušica”, “Razorena kuća” i druge.
Dobitnik je mnogih društvenih priznanja a posthumno mi je dodijeljena i plaketa “Mimar mira” Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara.
Veliki broj djela je donirao za najšire humanitarne potrebe. Slike mu se nalaze u mnogobrojnim muzejima, galerijama i zbirkama. Sudjelovao je na velikom broju likovnih radionica (Neum, Rab itd.).
Vlado Puljić je bio omiljen i među kolegama i među ljudima i u društvu.
Živio je i radio u Mostaru.
