Na jučerašnji dan, 09. septembra 1993. godine  vojnici Armije RBiH, pripadnici 9. mtbr brigade iz Sarajeva, ubili su 33 civila, među kojima četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić. Od 33 ubijenih njih 17 se još vodi kao nestalo, a od većine stradalih pronađeni su samo dijelovi tijela.

Jučerašnjem obilježavanju tridesete ngodišnjice ovog svirepog zločina, osim rodbine, susjeda i prijatelja stradalih, te katoličke crkve,  prisustvovali su i predstavnici političkog života Hrvata u Bosni i Hercegovini, predvođeni prvim ljudima HNS-a, Božom Ljubićem i Draganom Čovićem.

Primjetno je bilo odsustvo političara i javnih ličnosti, iz drugih naroda. Nije bilo ni vjerskih službenika drugih konfesija.Da ne govorimo da nije bilo gradskih, kantonalnih, federalnih i državnih funkcionera Bošnjaka. Nije bilo ni članova Predsjedništva. Niti jednog. Čak ni onog iz reda hrvatskog naroda.

Na obilježavanju zločina u Grabovici bili su članovi udruženja Civilnih žrtava rata Grada Mostara.

Adnin Hasić iz ovog udruženja kazao je, tom prilikom,  kako je neophodno odati počast svim nedužnim žrtvama tokom Agresije na RBiH.

Šta je spriječilo bošnjačke poitičare prije svih (ovaj zločin su počinili pripadnici bošnjačkog naroda) i islamske vjerske službenike da jučer budu u Grabovici i iskažu poštovanje žrtvama i njihovim porodicama? Zašto im je Grabovica jučer bila tako daleko?

Odgovore na ova pitanja trebaju dati oni, ali je bjelodano jasno da niko ne može očekivati respekt i poštovanje prema vlastitim žrtvama ako isti odnos nema prema tuđim.

Puna usta svima su zajedničke države i suživota, ali, nažalost, zajednička država se ne gradi bez suočavanja sa istinom, poštovanja svih žrtava bez razlika i podjela na “naše” i “njihove”.

Upravo dok ima “nehrvata” koji malenu Mladenku Zadro smatraju “našom” žrtvom kao i 32 nevine osobe ubijene pored nje, ima nade za Bosnu i Hercegovinu.