Mostarski akademski slikar Salko Pezo predstavio se u Muzeju grada Zenica samostalnom digitalnom izložbom pod nazivom “Ipak svitanje”, u okviru koje je izložio više od 60 radova.
Direktor zeničkog muzeja Adnadin Jašarević naglasio je kako novu sezonu, nakon ljetne pauze, otvaraju vjerovatno i najvećom likovnom izložbom u posljednjih nekoliko godina.
– Ovo je neobično da likovnu izložbu radimo na ovaj način – kombinirano digitalno i sa trodimenzionalnim eksponatima…Riječ je o čovjeku koji se svojom skromnošću mora preporučiti društvu i koji dopušta da umjesto njega govore njegove umjetnine. A govore veoma glasno – kazao je Jašarević, napomenuvši da se zenički muzej zadnjih godina već specijalizirao za ovakve digitalne izložbe.
Pezo je, pak, naglasio kako je predstavio 60-ak izložbenih radova na ekranima, ali i da je donio 10-ak uokvirenih originala, jer je želio da publika i na zidu “plastično vidi potez i nedigitalizaciju” u njegovim radovima.
– Ne mislim da su digitalne loše, jako su dobre – čak se dobija i na prostoru, ali da se, jednostavno, fizički doživi i potez, boja i ono što je mene, na neki način, okupiralo. A okupiralo me jedan period, otprilike, kada su nastajale neke diskusije o umjetnosti i kada su se rađali neki pravci – podvukao je Pezo, istaknuvši da ga je okupirao period oko 1860. godine te pariški Monmartr.
U tom periodu, ističe, nastali su i motivi “Maskenbal iz Venecije”, “Oblaci nad Monmartrom”, a koje je također predstavio na ovoj izložbi u Zenici, koja će publici biti dostupna u naredne dvije sedmice.
– Okupirao me taj jedan fini svijet. Ali, svugdje se provlači i ono što je moje – lično i autohtono, a to je naša Neretva, naš Most i zelena boja, koja se pojavljuje u nekim formama čak i portreta, pozadina. Ne mora ona biti kao rijeka, ali je ona prisutna. Mi smo, iskreno rečeno, malo pristrasni za taj motiv, za tu rijeku i ona, jednostavno, mora izaći na vidjelo – ističe Pezo.
Motiv za ove izložene radove bio mu je, dodaje, prisjećanje nekih momenata “gledajući slike, reprodukcije i originale širom svijeta”, a koje je potom uvezivao s našim podnebljem. Tako je nastao i rad “Oda mostu”, koji je “pun nekih motiva ili motiva iz avlije”.
– Avlija je ono što se dešava, avlija je specifično mostarski mikrokosmos. Naravno, svugdje ih ima, ali su ove naše avlije specifične, jer je rađen kameni mozaik – od ploča donesenih sa Neretve. To mi je uvijek bila motivacija – naglašava Pezo.
Nakon ciklusa slika Neretve i mostarskih avlija, ističe, okrenuo se crtanju aktova, jer je zapazio kako je i drugdje u svijetu “u trendu povratak figure i figurativnog slikarstva”.
– Ja bih ovo svoje nazvao nekim poetskim nadrealizmom, gdje, jednostavno, sjediš i pričaš neku svoju priču… Ima tu još slika koje su mi jako drage i koje sam smatrao da treba da ih donesem, a to su moje Mostarke. To je jedan konglomerat ženskih likova, koji nisu rađeni radi ženskog lika, nego je to jedna figurativna kompozicija, igra likovnih elemenata i igra likovne kompozicije s kolorističkom kompozicijom – kazao je Pezo.
Zadovoljstvo viđenim nije krio ni zenički slikar i njegov kolega iz studentskih dana Muhamed Bajramović, koji je kazao da su obojica bili studenti iste klase na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, kod poznatog zeničkog slikara, pokojnog Ljubomira Perčinlića. Pezo je, prije 20-ak godina, samostalnu izložbu imao i u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici.
– Ono što je izlagao u BNP-u bilo je nešto potpuno drugačije. Zato mi je drago da se on, na neki način, ne zatvara, nego stalno traga u toj nekoj likovnoj poetici. Ovo što vidim prvi puta, jedna je zanimljiva likovna priča, koja ima svoje likovne poruke i na vrlo značajnim nekim likovnim elementima on gradi vrlo zanimljivu likovnu priču, koju možemo vezati za gradove koji njemu nešto znače u tom likovnom svijetu.
On odlazi u taj legendarni i nezaobilazni dio Pariza, Monmartr, gdje u oblake smješta te figure i uglavnom se vraća nekoj figurativnoj kompoziciji, koju na jedan poetičan način realizira. Zahvaljujući savršenom zanatu, koji je stekao kroz srednju školu za primjenjenu umjetnost, nešto naslijedio od oca i što je savladao studijem na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu – kazao je Bajramović.
Pezo je, dodaje , zanimljiv autor upravo i zbog stalnih iskoraka koje pravi, “bježeći od ustaljenog kanona”.
federalna.ba