Proteklog petka u svim mostarskim džamijama pročitana je hutba muftije Dedovića o lokalitetu Lakišića harema. Nikad jasnije i konkretnije muftija nije ukazao na neravnopravnost Islamske zajednice u Mostaru i odgovornost političara, kako hrvatskih, tako i bošnjačkih za to stanje.
Iako su na džumi u petak, u nekoj od mostarskih džamija, nazočili i predstavnici vlasti, mediji koje ta vlast izdašno finansira, nisu napisali ni slovo o toj hutbi. Oni koje vlast ne finansira i ne begeniše (kao ni muftija) jesu, i time su omogućili da se muftijine riječi čuju i izvan bogomolja.
Kazalište kao “Berlinski zid”
U svojoj hutbi muftija Dedović je rekao nekoliko velikih istina počevši od one da nema ravnopravnosti u Gradu u kojem godinama stoji 17 neriješenih zahtjeva Islamske zajednice. Rekao je uvaženi muftija i da su vjerski predstavnici ostali usamljjeni u borbi za tu ravnopravnost te kritikovao predstavnike Bošnjaka u vlasti zbog toga. Pomenuo je i zgradu HNK kao “Berlinski zid” koji se uzdiže na Lakišića haremu i bio je u pravu i u toj tvrdnji.
Jer, budimo otvoreni, jedini razlog zbog kojeg se Islamskoj zajednici ne dozvoljava gradnja objekta na Lakišića haremu je taj što se ovaj lokalitet nalazi “preko Bulevara”. Politika koja je osmislila urbanističku vizuru “Maginotove linije” od Dompesa do temelja katedrale “Kristova uskrsnuća”, očito je još prisutna u Mostaru.
Jednako kao što je još prisutna i politika po kojoj je Bošnjacima – čitaj SDA krucijalno važno da samostalno donosi odluke u “svom” dijelu Mostara pa i ako to znači da HDZ suvereno donosi odluke u onom drugom dijelu našeg grada.
Za izgradnju objekta na ovom lokalitetu Islamska zajednica ima puno pravo, čak i ako pravna ekspertiza pokazuje da zemljište nekadašnjeg Lakišića harema nije njihovo vlasništvo. Ima pravo po načelu ravnopravnosti, jer je u jednakom pravnom statusu i zemljište na kojem se gradi objekat Kazališta. Institucije oba naroda, i trećeg ukoliko iskaže interes, ne smiju u Mostaru biti zabranjivane niti diskriminirane. Ali osporavanje gradnje Kazališta nije put do izgradnje vlastitog objekta.
Naslijeđe prethodne SDA garniture
Bošnjaci koji trenutno čine vlast u Mostaru, objektivno, nisu krivi za trenutno stanje. Nisu krivi ni za izgradnju zgrade HNK na ovom lokalitetu. Taj “vrući krompir” ostavili su im njihovi prethodnici koji su još 2004. godine preuzeli sve dotadašnje regulacione planove gradskih općina i učinili ih validnim.
Oni su i 2010. godine donijeli Odluku o izradi Regulacionog plana centralne zone u čijem članu 8 stoji da se “u prostornom obuhvatu H dozvoljava nastavak gradnje”. Pogađate da je obuhvat “H” onaj u kojem se nalaze Kazalište i rupa ispunjena betonom koja treba predstavljati novu katedralu a koja je tema sama za sebe zbog uzurpiranog privatnog zemljišta.
Dakle, sadašnji bošnjački predvodnici ne snose odgovornost za ove odluke i zbog toga su zajedno sa muftijom i bili učesnici protestnih šetnji.
Međutim, ako ne snose odgovornost za nastanak problema, direktno su odgovorni za njegovo nerješavanje i od te odgovornosti ne mogu pobjeći.
Ima li odgovornosti i krivice kod muftije Dedovića i predstavnika Islamske zajednice? Naravno da ima. Sam muftija Dedović otvoreno je podržavao političku Koaliciju koja zajedno sa HDZ-om čini vlast u Mostaru a čak je davao i javnu podršku pojedincima iz te političke opcije. Da stvar bude još gora, ta “ljubav” i ti osjećaji su toliko pomiješani da i u samom Medžlisu IZ Mostar a, napose, na njegovom čelu se nalaze politički aktivne osobe koje vrše funkcije u vlasti.
Ko imalo poznaje način na koji se “vlada” Mostarom u zadnjih 25 godina zna da je to moguće samo prema principu “ja tebi – ti meni”. Kada je nakon rata započinjao proces povratka, morale su se isprazniti hrvatske kuće u Bijelom polju da bi se otvorio povratak Bošnjacima u Pothum. Nema obnove škole u Cimu, bez obnove one na Šehovini, niti projekta vrela Bošnjaci bez vodovoda Radeš.
Bez novih ljudi nema novih ideja
Ništa se nije promijenilo ni danas, osim ljudi koji vrše vlast a sa njima dolaze i drugi prioriteti. Kako je moguće da se da saglasnost na projekat kolektora, na brojne projekte solarnih elektrana kojima se krčmi gradska zemlja, na brojne izmjene regulacionih planova prema zahtjevima tajkuna – a da istovremeno 17 zahtjeva Islamske zajednice stoje u ladicama? Moguće je jedino ako je današnja vlast pobrkala prioritete. Kada se za vlast bore, tada su im puna usta bošnjačkog interesa a kada do nje dođu (u velikoj mjeri zahvaljujući podršci Islamske zajednice i hutbama tokom predizborne kampanje) onda, nekako, prevagnu interesi pojedinaca, građevinskih firmi i investitora.
Ima uzroka i u kadroviranju, jer je teško očekivati da stari, nedovoljno obrazovani i vispreni stranački kadrovi mogu odgovoriti novim zahtjevima Mostara. To ne mogu ni ukalupljeni mladi bošnjački ingoti sa naučenom mantrom o ugroženosti Bošnjaka i islama.
Ima, međutim, mladosti koja misli drugačije, pa i u vladajućoj Koaliciji, ali koja je gurnuta u stranu.
Vrijeme je da oni dobiju šansu, jer kao što davno reče u svojoj pjesmi naš Hamza Humo: “…oni koji biraju puteve utrte, ne pale svjetla onim što dolaze”.
S.N.
