Raskrsnica na sjevernom ulazu u Mostar godinama je „crna tačka“ na kojoj su se dogodile desetine prometnih nesreća od kojih neke i sa tragičnim ishodom.
Posljedica je to nedostatka kvalitetnog rješenja ovog prometnog čvorišta u kojem se sastaju magistralni put M-17, „žila kucavica“ prometa u BiH, te izuzetno prometan izlaz iz urbanog središta Mostara. Kada se tome doda i ubrzani razvoj ovog dijela Grada u kojem su izgrašeni tržni centri, poslovni objekti, te hoteli i stambeni objekti, jasno je da se radi o jednom od najvažnijih prometnih pitanja na području Grada Mostara.
Upravo zbog toga, iako je ovo pitanje u nadležnosti Cesta Federacije BiH, izuzetno je važno da Grad Mostar bude uključen u ovaj posao na nivou struke i urbanističkog planiranja kako jedan od pravaca širenja urbanog jezgra Mostara, onaj prema sjeveru, ne bi ostao trajno zagušen.
Postavljanje privremene regulacije saobraćaja sa “pametnim“ semaforima koje je koštalo 118.000 KM je dobro samo kao privremeno rješenje i svi možemo vidjeti kolone vozila koje se formiraju zbog ovakve regulacije prometa.
Zato je neophodno što prije donijeti konačnu odluku prometnog rješenja ove raskrsnice i krenuti u realizaciju projekta ali dobro paziti da se u toj žurbi ne naprave nove greške. Naime, jedno od rješenja koje Ceste Federacije BiH nude Gradu Mostaru u posljednje vrijeme, nikako se ne može smatrati dobrim niti trajnim kvalitetnim rješenjem za ovaj lokalitet.
Osim što je predložena regulacija prometa sa kružnim tokom manjkava, ona je i u suprotnosti sa postojećom prostorno-planskom dokumentacijom Grada Mostara. Naime, predloženo rješenje sa kružnim tokom i četiri izlaza ne zadovoljava trenutne potrebe ovog lokaliteta a pogotovo potrebe u narednom periodu. Nezamislivo je da novi Tržni centar Kort, mjesto koje posjećuje enormno veliki broj Mostaraca i putnika u tranzitu, kao i buduži stambeno-poslovni kompleks za koji se uskoro očekuju odobrenja i izgradnja, nema izlaz sa kružnog toka, a, s druge strane, hotel Amicus, recimo, ima.
Također je ovim rješenjem potpuno zanemarena cijela poslovno stambena zona uz Neretvu koja je dijelom već izgrađena i koja će se vrlo brzo značajno proširiti.
Upravo zbog ovih okolnosti, rješavanju ovog problema Grad Mostar mora pristupiti proaktivno i naći rješenje koje će zadovoljiti interese što većeg broja građana a ne samo partikularne interese u ovoj zoni.
Ne treba posebno napominjati da je ovo rješenje za budućnost i da upravo zbog toga struka, potrebe Grada i grašana i zdrav razum trebaju biti jedini kriteriji.
