Tekst koji slijedi je iz “Putopisa Evlije Čelebije, obilazak naših krajeva 1664. godine”.
Mostar znači varoš s mostom. Prema pričanju latinskih istoričara, u ovome je šeheru u starinsko doba bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom gvozdenom lancu u debljini čovječijeg stegna, i od toga mu je ostalo tako ime. Ovaj šeher je osvojio lično njegovo veličanstvo Fatih. On je has (domen) paše (hercegovačkog), a nalazi se na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njime upravlja pašin vojvoda s pedeset vojnika (nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine akči. Ima muftiju predstavnika senfa (nekibu’l-es’raf), prvake i ugledne ljude.
Tu ima vrlo mnogo učenjaka, sejhova, imama, pisaca i pjesnika. Ima mjesnog spahijskog ćehaju (sipah kethuda jeri), janjičarskog serdara, serdara budimskog kola, tržnog nadzornika (muhtesib), baždara načelnika grada (s’ehir kethuda), povjerenika za harač (haradž emini), građevinskog nadzornika (mimar-agasi) i gradskog zapovjednika (kala dizdar).
Da bi osigurao i obezbijedio šeher, Sulejman-han je naredio da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo čvrsto i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrđave, jedna s desne, a druga s lijeve strane.
Izmeđju njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski most. Na objema tvrđavama postoje po dvije čvrste i utvrđene kapije. Obe tvrđave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama, ukrašene su sa tri izbočena bastiona, koji su zaista divni.
Naselje na mjestu današnjeg Mostara spominje se prvi put 1452. godine kao malo naselje s dvije kule oko drvenog mosta na lance preko Neretve. Pod imenom Mostar ono se prvi put spominje 1468. godine. Pored više različitih izvođenja imena Mostara najvjerovatnije je da se on nazvao po “mostarima”, čuvarima toga mosta, koji su stajali u dvije kule s obe strane mosta. Mostar su zauzeli Turci 1468. godine a zauzele su ga čete bosanskog sandžaka Isa-bega Ishakovića. Pri tome Mehmed II nije imao nikakvog ličnog učešća.
Mostar je zaista sredinom XVII vijeka bio jako kulturno središte u kome je živjelo više istaknutih naučnika, pisaca i pjesnika.
Premda tu postoje dvije tvrđave, gradski zapovjednik (dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrđavi ima po osamdeset naoružanih regularnih vojnika. Oni stalno drže stražu. Gradsku kapiju zatvaraju svaku noć i nikoga ne ostavljaju unutra.
Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan čardak koji gleda u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) teče u jugoistočnom pravcu. U tome čardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog života i šerijatskog prava. To mjesto je pravo odmaralište. U onoj tvrđavi koja se nalazi s druge strane mosta, i čija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je šeher, nalazi se Sulejman-hanov mesdžid. Na tome mjestu ima mala kafana za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci šehera (ajani) najčešće sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okićen je oruđem i oružjem gradskih vojnika.
Veliki mostarski most sagradio je neimar Hajrudin, učenik starog neimara (kodamimar) Sinana, sin Abdulmennan-agin, po Sulejman-hanovoj naredbi.
On izgleda kao luk duge koji se uzdiže do Kumove Slame i pruža s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta teče rijeka. Kako se sa obe strane toga mosta nalaze tvrđave, tako nije moguće preći s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava, koje leže na oba kraja mosta, iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je petnaest stopa. Čudna je vještina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamedžija sultana Murat-hana IV, provodeći preko toga mosta mjedenim čuncima vodu koja se nalazi u Tabačkoj čaršiji (debbag hane varoši) na zapadnoj strani mosta, dovodeći je u čaršiju i pazar (trg), što se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeći je po banjama (hamamima), džamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga teče voda.
Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadržan je u riječima:
“Kudreti kemeri” – Godine 984. (po hidžri – što odgovara 1566. godini po našem službenom računanju vremena).
Drugi versifikovan hronostih glasi:
Ovaj je most sagrađen potpuno kao luk duge; Ima l’ mu sličan na ovom svijetu, moj Bože!
