Sutra će se navršiti sedam dana od Dodikovog (ne)najavljenog dolaska u Mostar na sastanak sa njegovim prijateljem, Draganom Čovićem.

Mediji i analitičari, ali i pojedini istaknuti članovi HDZ-a BiH i HNS-a čudili su se šta je razlog ovog iznenadnog gostovanja u Mostaru prvostepeno osuđenog političara koji se svim silama trudi da vlastitu sudbinu identifikuje sa sudbinom srpskog naroda u Bosni i Hercegovini ili bolje rečeno izvan Bosne i Hercegovine?

Odgovor je uslijedio samo dan poslije, kada je Dodik potpisao ukaze kojim se, nakon odluka Narodne skupštine RS, zabranjuje rad državnih institucija na području Republike Srpske.

No, da se vratimo na Dodikovu “mostarsku ekskurziju”

Tri prsta i helikopterski desant

Dodik je u Mostar stigao spektakularno. Helikopter Vlade Republike Srpske sa “Laktašenkom” spustio se na travnjak HŠK Zrinjski.

Istina, crvenog tepiha nije bilo ali se srdačna i svečarska atmosfera osjetila u Domu HDZ-a, ali i ispred njega, gdje su okupljeni novinari sa nestrpljenjem čekali da završi sastanak i da im se lideri obrate i pojasne razloge ovog iznenadnog susreta.

Milorada su dočekali, Dragana nisu. Dodik je, po običaju i po očekivanjima, sasuo novu salvu uvreda na račun međunarodne zajednice, bošnjačkih političara i svih onih koji se trude da BiH sačuvaju od njegovih separatističkih poteza i Vučićevih velikosrpskih aspiracija.

Dodik je, međutim, otišao i korak dalje i dijeleći savjete Hrvatima otkrio i pravu prirodu i suštinu razgovora koje je imao sa Čovićem. “Hrvatima bi bilo najbolje da izvade iz naftalina svoje planove o Herceg Bosni” – rekao je Dodik novinarima.

Sve to, odlazeći Dodik, začinio je sa uzdignuta tri prsta, tradicionalnim pozdravom koji emanira suživot i za koji ljude, posebno u Hercegovini, vežu lijepe uspomene.

Dragan je mudro, “latinski” odšutio pred novinarima temu i bit razgovora koje je kasnije nastavio uz ručak u Pologu, za stolom svog omiljenog restorana kod “Cige” sa svojim omiljenim drugom i političarom – Miloradom.

Tako su se na Pologu, nakon trideset i kusur godina ponovo ukazali helikopteri, bila su tu i tri prsta samo, ovaj put, nije bilo tenkova.

Ovaj put nije bilo “dešavanja naroda”, nisu regirale ni udruge stradalnika a ni branitelja. Zašto su, ovog puta, “tri prsta” dobro došla u Mostaru?

Odlučnost Milorada Dodika da “rasturi Bosnu i Hercegovinu” koju je demonstrirao svom prijatelju Čoviću motivirala je i Dodikovog sagovornika da iz krize za koju, tobože, nije nimalo odgovoran, dobije maksimalnu korist za sebe lično, a onda i za stranku koju vodi.

Svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se našla cjelovitost Bosne i Hercegovine suočena sa stvarnim Dodikovim namjerama da “otkine” Republiku Srpsku, podrškom koju ima od Vučića i Putina, te mlakosti EU i nepoznanica i kontroverzi koje nosi nova administracija SAD, Čović je krenuo po svoj komad države.

Učinio je to posjetom Zagrebu, gdje se osim sa premijerom Plenkovićem, sastao i sa ministrima odbrane i policije RH, Anušićem i Božinovićem?!

U šturim saopćenjima navedeno je da je razgovarano o “zaštiti prava hrvatskog naroda kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini”.

Samo naivni mogu povjerovati da je Čović na ovim “vojno-redarstvenim” sastancima tražio potporu vojske i policije RH za Hrvate u Plehanu kod Dervente ili recimo u Brčkom. Ili bilo kojem Hrvatu u Republici Srpksoj gdje ih danas, voljom i Čovićeve politike, živi samo desetak hiljada.

Teme su, i Čovićeva traženja dakako, bile jednako opasne po Bosnu i Hercegovinu kao one Dodikove, samo sa mnogo suptilnijim europskim “štihom”.

Hladan tuš za separatiste

No, kako to obično biva, prevrtljivost političke situacije i geopolitičkih zbivanja na svojoj koži najbolje je osjetio Dodik a nakon njega i Čović.

Snažne osude politike rušenja Bosne i Hercegovine koje je doživio Dodik prvo od Evropske unije i OSCE-a a kasnije i kroz jasan stav Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, te ono najbolnije, stav nove Trumpove administracije i državnog sekretara Rubija koji “osuđuje politike suprotne interesu BiH i interesu SAD”, “opržile” su i Čovića.

Uslijedila je brže bolje nemušta izjava o tome “da su geopolitičke promjene osnažile neke snage u BiH”, ne pominjući da je i sam među tim snagama, te pozvao na očuvanje stabilnosti BiH i dijalog i ravnopravnost sva tri naroda.

Upravo to su, svih ovih dana, činili istaknuti političari, predstavnici Hrvata u BiH, osim njega samog. Jasni su bili stavovi i Slavena Raguža iz HRS-a, Ilije Cvitanovića čiji HDZ 1990 je u stalnom zasjedanju, te Pere Previšića ali i Zdenka Ćosića iz Čovićevog HDZ-a.

Zajedničko svima njima je da se zalažu za punu ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i za suverenitet i cjelovitost same Bosne i Hercegovine.

To je put koji nisu trasirale ni UDBA ni KOS, ni BIA, ni FSB.

Valjalo bi da to neko napiše i Čoviću. Latinicom.

S.N.