Početak izgradnje Muzeja HVO-a na Heliodromu, 30 godina nakon što su na tom prostoru zatvoreni Bošnjaci iz cijele Hercegovine, izazvala je snažnu reakciju žrtava, bivših logoraša, ali i političara.
I dok reakcije bivših logoraša imaju utemeljenje u njihovim ličnim patnjama, reakcije ovih drugih nisu usmjerene protiv samog nijeta izgradnje Muzeja HVO-a na ovom prostoru, već isključivo služe za dobijanje političkih poena.
Da bismo sagledali cijelu sliku oko projekta izgradnje muzeja na ovom lokalitetu, moramo se vratiti daleko u prošlost, još u 2009. godinu. Te godine, tačnije 7. aprila, u Orašju je obilježena 17-ta godišnjica formiranja HVO-a. Tada je, pred Željkom Komšićem i Marinom Pendeš, brigadir Slaven Lasić najavio izgradnju Muzeja HVO-a u vojarni Stanislav Baja Kraljević. Za one koji ne znaju, to je ova vojarna na Heliodromu.
Gradsko vijeće Grada Mostara, 31. oktobra 2012. godine usvojilo je Regulacioni plan Rodoč-Jasenica, zajedno sa još 17 regulacionih planova. Tim planom osigurana je i definirana lokacija-prostor za izgradnju muzejske zgrade.
Nakon toga, 30. juna 2015. godine, ministrica Marina Pendeš donosi Pravilnik o muzejima pukova Oružanih snaga BiH, kojim je propisan način osnivanja muzeja, da bi 2019. godine donijela i Odluku o osnivanju Muzeja HVO-a na Heliodromu u Mostaru.
Idejni projekat izgradnje Muzeja HVO-a na ovom lokalitetu javno je predstavljen 26. januara 2021. godine što su prenijeli gotovo svi mediji, uključujući i FTV.
U aprilu 2022. godine, ministars odbrane BiH, Sifet Podžić potpisao je Memorandum kojim su za izgradnju osigurana i finansijska sredstva.
Mnogo dana i noći i koraka u utemeljenju Muzeja HVO-a je “prespavano”. Prespavali su ih i političari i razna udruženja.
Sve neodoljivo podsjeća na slučaj revizije presude protiv Srbije.
Teško je priznati da nije sve “do njih”.
Ima nešto i “do nas”.
