Naš današnji sagovornik je predsjednik Prve mostarske partije, Semir Drljević Lovac, u ratu proslavljeni komandant i heroj odbrane Mostara, nakon toga aktivni sudionik poslijeratne obnove Grada i, posebno, stare gradske jezgre sa Starim mostom.

Vaša veza sa Starim mostom traje koliko i Vaš život. Osim što ste djetinjstvo i mladost proveli vezani uz most, bili ste i dugogodišnji predsjednik Kluba skakača „Mostari“ i jedan od najzaslužnijih ljudi za prvu organizaciju i dolazak Red Bull skokova u naš Grad.

Neposredni povod za ovaj razgovor je aktuelno stanje u Starom gradu danas, 20 godina nakon upisa na UNESCO listu zaštićenih spomenika.

Kako danas kao čovjek koji je bio član delegacije  na prvoj donatorskoj konferecniji u Briselu, doživljavate ovu godišnjicu?

– Mogao bih reći na dva načina: i tužno i ljutito. Ja više volim biti ljut, nego tužan. Iz tuge neće izaći ništa a iz ljutnje se možda nešto i pokrene.

Tužan sam jer se nekada osjetim usamljen u borbi za mostarske vrijednosti a ljut sam što se godinama, rekao bih decenijama, ovaj dio Grada sistematski zanemaruje i svjesno pravi nered, te nanosi šteta svim građanima Mostara, gradu i državi Bosni i Hercegovini.

Dovoljno je samo baciti pogled na plažu ispod Starog mosta, jedinog svjetskog Spomenika mira nulte kategorije. Fekalije i kanalizacioni ispusti  dominiraju u krugu od 50 metara. Uništeno je kupalište koje je bilo centralna mostarska plaža vijekovima.

Mjesto gdje smo svi mi kao djeca učili plivati i skakati u pijesak još dok nismo proplivali, (prva mostarska škola skakanja), danas je potopljeno kanalizacijom iz novoizgrađenog objekta na Kapetanovini, te drugih objekata u toj zoni. Indolentnost ljudi koji godinama upravljaju gradom, na šta sam ukazivao i kroz lične kontakte i razgovor, a na kraju i radikalnim javnim istupima i video spotovima, dovela je do sadašnjeg stanja.

Golemo je da za ovih deset godina to nije „udarilo na obraz“ nikome iz Gradske uprave.Sve to mi daje puno pravo da vjerujem da određene strukture u Gradu Mostaru ovo namjerno rade da bi Stari most i Stara jezgra bili skinuti sa UNESCO liste.

Kako Vi vidite mogućnosti da se stanje u ovom dijelu Grada popravi?

– U vrijeme kada smo bili posvećeni poslijeratnoj obnovi i rekonstrukciji Mostara, postojali su odlični planovi i za uređenje Starog grada i ove, kao i drugih plaža na Neretvi. (naučni rad zaštita obala Neretve arhitekte Dizdarevića).

Sjetimo se samo uloge Zije Demirovića Šosija koji je, iako se bavio politikom kroz SDA i bio „tvrdi“ političar sa kojim sam često polemizirao, on je kao Mostarac, zaljubljenik u Neretvu, kajakaš, ronilac i skakač bio svjestan vrijednosti Neretve i Mosta. Njegovi prijedlozi da se na Radobolji napravi najljepša svjestka juniorska kajak staza, bazen sa skakaonom na plaži na Neretvi i prirodnim pješčanim filterima ostaće zapamćeni i nažalost nikad realizovani.

Nekada su Grad Mostar i Turistička zajednica angažirali i velikog stručnjaka profesora Aliju Pozderca koji je napravio studiju “Mostar – turistički grozd ljubavi”.

Zašto je taj projekat u ladicama ili na smetljištu i zašto se ne realizuje?

Otkuda dolazi ovakva nebriga za dio grada od kojeg kroz turističku djelatnost živi veliki broj građana Mostara?

– Dolazi direktno od ljudi koji decenijama upravljaju Mostarom. To sigurno nije Gradsko vijeće. Moje mišljenje je da Gradom vladaju i konce vuku interesne skupine (više njih) postoje bošnjačke, hrvatske i mješovite multi – interesne skupine (karteli). U njima su i neki ljudi iz vlasti, državni službenici i namještenici.

Vidim sada i simbolične nazive manifestacija poput ovog „Čuvari tradicije“.  Po mom mišljenju pravo ime za ovu kliku koja je vladala decenijama  je „ubice tradicije“ jer mostarsku tradiciju danas, nažalost, sistematski zatiru.

Zašto? Svima smetaju, u prvom redu skakači i svaki put uoči skokova krenu botovi po društvenim mrežama i izmišljeni ili preuveličani incidenti. Na sve to se, u pravilu, “lijepe” neke institucije, organizacije ili pojedinci koji se oglašavaju javno i šalju sliku potpunog nereda i anarhije u Starom gradu.

Upravo ti koji generiraju takve napade su osnovni uzrok nereda i anarhije a ne ljudi koji žive uz most i od mosta.

 Interesantno je da imamo puno ekoloških udruženja koja primaju poticaje 30 godina za zaštitu okoliša i Neretve i niti jedna od njih nikada nije pomenula probleme onečišćenja Neretve ispod Starog mosta.

Da li je moguće kvalitetno riješiti odnose i unaprijediti stanje u Starom gradu. Kako Vi vidite rješenje?

–  Većina ljudi kad se pomene Stari grad misle na Stari most i plažu ispod mosta. Stari grad je puno veći i zaštićena zona obuhvata stare mostarske mahale – najveći i najvrjedniji dio bivše opštine Stari grad. U toj zoni danas, nažalost, postoji više od 160 nelegalnih objekata, koji ne posjeduju validnu dokumentaciju.

Tu su nelegalni parkinzi, uništavanje kaldrme, gašenje starih zanata, što je posebna tema. Svi živimo od turista a hodna linija kojom se oni kreću kroz Stari grad napadnuta je ugostiteljskim i trgovačkim inventarom i negdje se ljudi jedva mimoilaze. Ova sumorna slika prošarana je prosjacima i džeparošima za koje, kao i za kompletan nered, aktualna vlast nema odgovora niti zbog toga „brka ćeifa“.

Rješenje je u odgovornom upravljanju Gradom Mostarom. U partnerstvu sa lokalnim stanovništvom sa kojim je moguće uvesti potpuni red i osigurarti ambijent za razvoj turizma i život na Starom mostu i oko njega.

Agencija Stari grad mora konačno odgovoriti svojoj funkciji zbog koje je i osnovana i dati stručno viđenje u rješavanju ovih problema.

Sjećam se vremena  kada smo mi iz Kluba skakača Mostari imali partnerski odnos sa Gradskom upravom i administracijom na čijem je čelu bio Safet Oručević.

To partnerstvo je rezultiralo velikim projektom promocije Grada Mostara ali i domaće privrede. Naša ideja, koja je realizovana bio je projekat najveće džezve na svijetu koja je ušla zvanično u Ginisovu knjigu rekorda. Ta džezva je predstavljana upravo u Mostaru kada je 8.000 Mostaraca iz nje popilu kahvu, kafu ili kavu koja u našoj kulturi podrazumijava priču – jer i kad se posvađamo kažemo: Hoćemo li popiti kafu?

Ta džezva je završila i na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, zemlji koja je najveći svjetski proizvođač kafe a Vispak je tada povećao proizvodnju kafe za 400 posto. O promociji Grada Mostara na ovaj način ne treba posebno ni govoriti.

Dakle, partnerstvo Grada i lokalne zajednice je put koji garantuje uspjeh i obećava još mnogo ovakvih uspješnih projekata.

Nadam se da će novom predsjedniku Gradskog vijeća, Rahimiću i novim vijećnicima ovo stanje „malo udariti na obraz“ jer Kordiću nije, evo već drugi mandat, a sa svime je upoznat.