Kandidatura Zdenka Lučića za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine izazvala je znatno više pažnje nego što se u početku očekivalo. Iako HDZ BiH, po svemu sudeći, i dalje ostaje dominantna politička snaga među hrvatskim biračima, pojava zajedničkog kandidata stranaka takozvane „hrvatske petorke“ otvorila je pitanje da li se unutar hrvatskog političkog prostora u BiH formira alternativa dugogodišnjoj politici Dragana Čovića.

Zdenko Lučić dobio je podršku HDZ-a 1990, HRS-a, HNP-a, HDS-a i HSS-a, čime je prvi put nakon više izbornih ciklusa stvoren pokušaj objedinjavanja dijela hrvatske opozicije oko jednog kandidata za Predsjedništvo BiH.

Više od kandidature jednog čovjeka

Politički analitičari smatraju da značaj Lučićeve kandidature nije samo u njegovom imenu, nego u simbolici koju nosi.

Dio stranaka okupljenih oko njegove kandidature godinama zagovara povratak političkom konceptu koji nazivaju „izvornom“ ili „utemeljiteljskom“ idejom hrvatske politike u BiH, uz kritike da je HDZ BiH pod vodstvom Dragana Čovića postao previše centraliziran i vezan za uzak krug ljudi koji kontrolišu ključne političke procese.

Upravo zbog toga pojedini posmatrači smatraju da se predstojeći izbori neće voditi samo između hrvatskih kandidata, nego i između različitih koncepata budućnosti hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.

Lučić bi tako mogao raspolutiti i samo biračko tijelo HDZ-a BiH, članstvo i simpatizere, jer je očigledno da Darijana Filipović svojom biografijom, postignućima i kompetencijama teško može konkuririrati Lučiću a njen politički guru, Dragan Čović, ne može parirati Lučićevom “hrvatstvu” i doprinosu obrani u najtežim vremenima.

Veze Mostara, Banjaluke i Beograda

Kada je riječ o Draganu Čoviću, teško je ignorisati činjenicu da je posljednjih godina izgradio izrazito bliske političke odnose s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom.

Njihova saradnja bila je vidljiva kroz brojne zajedničke sastanke, koordinirane političke nastupe i usaglašene stavove o ključnim ustavnim i izbornim pitanjima u Bosni i Hercegovini. U više navrata upravo su Čović i Dodik nastupali kao politički partneri u pregovorima o izmjenama Izbornog zakona i redefinisanju odnosa unutar države.

Takvo političko savezništvo dovelo je do sve češćih ocjena da između Mostara i Banjaluke, a posljedično i Beograda, postoji stabilna politička osovina koja funkcioniše bez obzira na povremene razlike u retorici.

Bilo je upadno, da odnosi u kojima su Mostar, Banjaluka i Beograd (čitaj: Čović, Dodik i Vučić) daleko nadilaze one koje ima zvanični Zagreb.

Istovremeno, dio političke javnosti godinama ukazuje na činjenicu da politički procesi unutar hrvatskog korpusa u BiH tradicionalno izazivaju interes i u Beogradu, posebno zbog značaja odnosa između HDZ-a BiH i SNSD-a, koji su dugo partneri na državnom nivou a neki će reći da se dobar dio tih procesa u Beogradu i kreira.

Uloga Stanka Čolaka

U tom kontekstu često se spominje i ime Stanka Čolaka, starog kadra jugoslovenskog DB-a i njegovog “kolinovića” Bariše, dugogodišnjeg funkcionera HDZ-a BiH, nekadašnjeg predsjednika stranke te aktuelnog savjetnika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjana Krišto.

Čolak već decenijama važi za jednog od najutjecajnijih ljudi unutar političke infrastrukture HDZ-a BiH, posebno kada je riječ o institucionalnim i kadrovskim pitanjima. Njegov politički utjecaj često nadilazi formalne funkcije koje obavlja, zbog čega ga mnogi smatraju jednim od ključnih ljudi u pozadini najvažnijih političkih odluka stranke a stvarnu moć, prema upućenim, crpi upravo od mentora Stanka.

U političkim krugovima često se upravo Stanko Čolak navodi kao jedna od osoba koja održava široku mrežu političkih kontakata unutar Bosne i Hercegovine i regiona i osoba koja stoji iza Čovićevog HDZ-a BiH.

Zašto je Lučićeva kandidatura izazvala pažnju?

Pojedini politički komentatori smatraju da je kandidatura Zdenka Lučića značajna zato što prvi put nakon dužeg perioda okuplja dio hrvatskih političkih aktera koji nisu pod direktnom kontrolom HDZ-a BiH niti pod uticajem mentorstva iz Banjaluke i Beograda.

Takva situacija mogla bi, barem teorijski, dovesti do jačanja političkih opcija koje sebe predstavljaju kao nasljednike „utemeljiteljske“ linije hrvatske politike u BiH, a koje godinama kritikuju način upravljanja strankom pod vodstvom Dragana Čovića.

Iako je prerano govoriti o ozbiljnom ugrožavanju pozicije HDZ-a BiH, sama činjenica da se oko jednog kandidata okupilo više stranaka, ali i sve galsnija “šaputanja” među članovima Hrvatske demokratske zajednice BiH i dijeljenja linkova sa Lučićevim medijskim istupima, pokazuje da unutar hrvatskog političkog prostora postoji želja za drugačijim političkim nastupom.

Izborna godina mogla bi otvoriti nova pitanja

U ovom trenutku nema javno dostupnih dokaza koji bi potvrdili tvrdnje o koordiniranim aktivnostima obavještajnih službi ili direktnom političkom upravljanju procesima unutar HDZ-a BiH iz regionalnih centara moći, ali upućeni kažu da krugovi u Beogradu nastoje pomoći Draganu Čoviću jer smatraju da bi poraz Darijane Filipović bio upravo poraz Dragana Čovića a time i slabljenje njihvoog uticaja na političke procese unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH.

Međutim, ostaje činjenica da će izborna utrka za hrvatskog člana Predsjedništva BiH biti mnogo zanimljivija nego u prethodnim ciklusima.

Hoće li to dovesti do ozbiljnijih promjena unutar hrvatskog političkog korpusa, jedno je od ključnih pitanja pred izbore 2026. godine.