Pokretanje revizije privatizacije mostarskog Hotela Ruža moglo bi predstavljati prvi ozbiljan korak ka rasvjetljavanju jednog od najdugotrajnijih i najkontroverznijih privatizacijskih procesa u Hercegovini. Odluka Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona da preispita izvršenje ugovornih obaveza otvara mogućnost utvrđivanja odgovornosti svih aktera uključenih u ovaj proces, ali i eventualnog pokretanja postupaka koji bi mogli dovesti do raskida ugovora o privatizaciji.
Iako je od privatizacije prošlo više od dvije i po decenije, hotel ni danas nije stavljen u funkciju. Uprkos brojnim najavama o skorom završetku radova, milionskim ulaganjima koja su godinama spominjana u javnosti i višestrukim produženjima rokova, jedan od najvrijednijih turističkih objekata u Mostaru ostao je zatvoren.
Revizija treba utvrditi jesu li obaveze ispunjene
Predmet revizije bit će analiza realizacije ugovora o privatizaciji, odnosno utvrđivanje da li su ispunjene investicione i druge obaveze koje je preuzeo investitor Emir Kečo prilikom kupovine državnog kapitala.
S obzirom na činjenicu da hotel ni nakon 25 godina nije završen niti otvoren za goste, sve su glasnija očekivanja da će revizija dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri su ugovoreni ciljevi ostvareni i postoje li zakonski osnovi za pokretanje daljih postupaka prema investitoru.
Za mnoge građane Mostara sama činjenica da objekat nikada nije stavljen u funkciju predstavlja pokazatelj da očekivani rezultati privatizacije nisu ostvareni, bez obzira na obim dosadašnjih ulaganja koja su tokom godina prezentirana javnosti.
Štetu trpe građani Mostara
Nezavršavanje Hotela Ruža odavno je prevazišlo okvire jednog poslovnog projekta. Riječ je o objektu smještenom na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Mostaru, u neposrednoj blizini Starog mosta i stare gradske jezgre, gdje bi njegovo otvaranje značajno doprinijelo turističkom i privrednom razvoju grada.
Posljedice dugogodišnjeg zastoja osjetili su brojni građani Mostara, posebno vlasnici obrta, ugostiteljskih objekata, trgovina i drugih djelatnosti koje posluju u ovoj zoni grada. Godinama su očekivali povećan promet, veći broj turista i nove poslovne prilike koje bi hotel ovog kapaciteta i kategorije nesumnjivo donio.
Istovremeno, finansijske posljedice trpe i institucije koje su kroz različite kreditne i investicione aranžmane pratile realizaciju projekta. Zbog činjenice da hotel nikada nije počeo poslovati, izostali su i očekivani ekonomski efekti koji su trebali opravdati višemilionska ulaganja i dati dodatni impuls razvoju turističke privrede Mostara.
Pitanje odgovornosti ne odnosi se samo na investitora
Međutim, pitanje odgovornosti u slučaju Hotela Ruža ne odnosi se isključivo na investitora. Tokom proteklih dvadeset i više godina nadležne institucije, prije svega Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, kroz više aneksa ugovora, produženja rokova i izostanak odlučnijih mjera omogućile su da projekat ostane neriješen sve do danas.
Zbog toga se u javnosti sve češće postavlja pitanje jesu li tadašnja rukovodstva Agencije i drugi nadležni organi adekvatno štitili interese države i građana te da li su pravovremeno reagirali na očigledno kašnjenje u realizaciji ugovorenih obaveza.
Kritičari ovakvog pristupa smatraju da je dugogodišnje toleriranje neispunjavanja ugovornih obaveza doprinijelo nastanku situacije u kojoj jedan od najvrijednijih turističkih objekata u Mostaru ni nakon četvrt stoljeća nije stavljen u funkciju.
Upravo zbog toga predstojeća revizija ne bi trebala dati odgovore samo o postupanju investitora, nego i o ulozi institucija koje su bile zadužene za nadzor i praćenje procesa privatizacije.
Simbol neuspjelih privatizacija
Hotel Ruža za mnoge Mostarce odavno predstavlja simbol neuspjelih privatizacija, neiskorištenih razvojnih prilika i izostanka institucionalne odgovornosti. Nekada jedan od prepoznatljivih gradskih hotela, danas je podsjetnik na probleme koji su obilježili brojne privatizacijske procese u Bosni i Hercegovini.
Upravo zato od ove revizije javnost očekuje mnogo više od formalnog administrativnog postupka. Očekuje se da konačno utvrdi ko je i u kojoj mjeri odgovoran za činjenicu da jedan od najvrijednijih turističkih objekata u Mostaru ni 25 godina nakon privatizacije nije otvorio svoja vrata gostima.
Ukoliko revizorski nalaz pokaže da ugovorene investicije i drugi preuzeti uslovi nisu realizirani u predviđenom obimu, moglo bi se otvoriti pitanje odgovornosti svih učesnika u procesu – od investitora do institucija koje su tokom godina odobravale produženje rokova i prihvatale obrazloženja zbog kojih projekat nikada nije priveden kraju. Rezultati revizije stoga bi mogli predstavljati prekretnicu u jednom od najdugovječnijih privrednih slučajeva u Mostaru.
(Hercegovina.info/Mostar.live)
