Zdenko Lučić, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, objavio je opsežan tekst u kojem iznosi niz teških optužbi na račun predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, tvrdeći da je upravo politički model upravljanja kadrovima doveo do gašenja nekadašnjeg industrijskog giganta Aluminija d.d. Mostar.
U objavi pod naslovom “Tko je ugasio Aluminij d.d. Mostar?”, Lučić tvrdi kako kompanija nije propala zbog tržišnih okolnosti, već zbog, kako navodi, dugogodišnjeg političkog upravljanja i postavljanja rukovodećih kadrova po stranačkoj, a ne stručnoj osnovi.
“Aluminij nije pao zbog tržišta”
Lučić smatra da se uzroci propasti Aluminija ne mogu tražiti u globalnim ekonomskim kretanjima.
“Nekadašnji industrijski div Hercegovine nije pao zbog sudbine ili globalnih tržišnih vjetrova. Pao je zato što su ljudi koje je politika postavila rukovodećim kadrovima tvornice pretvorili upravljanje u igru interesa, a javno dobro u privatni trošak”, navodi Lučić.
Prema njegovim tvrdnjama, prekretnica u poslovanju kompanije nastupila je nakon što je, kako kaže, Dragan Čović počeo imati ključni utjecaj na imenovanje uprava i nadzornih odbora.
Pozivanje na period Mije Brajkovića
Kao primjer uspješnijeg poslovanja Lučić izdvaja period kada je Aluminij vodio Mijo Brajković.
Tvrdi da je kompanija u tom periodu raspolagala značajnim novčanim rezervama i punim skladištima gotovih proizvoda, navodeći kako to pokazuje da problem nije bio u nedostatku kapitala, nego u načinu na koji je kompanija kasnije vođena.
Prema njegovim riječima, umjesto ulaganja u modernizaciju proizvodnje, sredstva su trošena kroz odluke koje, kako tvrdi, nisu bile u interesu same kompanije.
Pozivanje na nalaze Finansijske policije
Značajan dio svoje objave Lučić zasniva na nalazima Finansijske policije Federacije BiH, navodeći da su u izvještajima evidentirane brojne nepravilnosti u poslovanju Aluminija.
Prema njegovim navodima, među utvrđenim problemima bili su:
- prodaja proizvoda ispod proizvodne cijene,
- štetni ugovori,
- diskreciono odlučivanje bez jasnih kriterija,
- povećani troškovi reprezentacije,
- milionski gubici kroz ugovore s pojedinim kompanijama,
- te, kako navodi, pasivnost nadzornih odbora.
Lučić podsjeća da je Finansijska policija, prema njegovoj interpretaciji izvještaja za period od 2014. do 2019. godine, zaključila da odgovornost za sistematsko uništavanje kompanije snose uprave koje su vodile Aluminij u tom razdoblju.
Dug prema Elektroprivredi
Posebno se osvrće na dug koji je Aluminij imao prema JP Elektroprivreda HZ HB.
Podsjeća da je u trenutku gašenja proizvodnje dug za električnu energiju iznosio oko 300 miliona KM, bez obračunatih kamata, te postavlja pitanje političke odgovornosti za imenovanje uprava koje su vodile kompaniju u tom periodu.
Istovremeno iznosi tvrdnje i sumnje da je dio sredstava mogao završiti u privatnim interesima, uz napomenu da za to, prema njegovim riječima, nadležna tužilaštva godinama nisu ponudila odgovore.
Kritike pravosuđu
U objavi se kritike ne zaustavljaju samo na političkom vrhu.
Lučić smatra da su pravosudne institucije godinama propustile istražiti političku odgovornost za propast Aluminija.
Postavlja pitanje zašto, kako navodi, nadležna tužilaštva nisu otvorila postupke protiv osoba koje su, prema njegovom mišljenju, imale ključni utjecaj na upravljanje kompanijom.
Osvrt na period nakon gašenja
Zdenko Lučić ističe i da su pojedini direktori nakon gašenja Aluminija nastavili obavljati odgovorne funkcije u drugim javnim institucijama i preduzećima.
Kao primjer navodi bivšeg direktora Dražena Pandžu, za kojeg tvrdi da je nakon gašenja proizvodnje angažovan u menadžmentu Luke Ploče.
Također kritikuje model prema kojem je proizvodni pogon nakon gašenja dat u zakup stranom investitoru, navodeći da se to, prema njegovim riječima, dogodilo za mjesečni zakup od oko 30.000 eura.
Poziv na utvrđivanje odgovornosti
Na kraju objave Lučić zaključuje da Aluminij nije propao slučajno, nego kao posljedica dugogodišnjeg političkog sistema upravljanja.
“Aluminij nije stradao zato što je bio preslab za tržište. Stradao je zato što su ljudi koji su trebali štititi njegov interes pretvorili upravljanje u sredstvo za druge ciljeve”, navodi on.
Ističe kako protiv Dragana Čovića do danas nije podignuta optužnica u predmetu koji se odnosi na Aluminij, te poručuje da bi, prema njegovom mišljenju, utvrđivanje odgovornosti za propast nekadašnjeg hercegovačkog giganta trebalo biti jedan od prioriteta budućih politika.
