Najava projekta NOVERIX, odnosno izgradnje velikog IT kampusa u krugu mostarskog Aluminija koji razvija MT Abraham Group, otvara, osim pitanja vrijednosti i tehničke izvedivosti projekta, i niz pitanja vezanih za prostorno-plansku dokumentaciju, okolišne procedure, postojeći ugovor o zakupu imovine Aluminija te obaveze koje je zakupac preuzeo ranijim ugovorima.

Prema informacijama koje je objavio Bljesak.info, MT Abraham Group, vlasnik Aluminij Industriesa, pokrenuo je projekt NOVERIX-a na neiskorištenoj infrastrukturi industrijske zone Aluminija. Projekt je zamišljen kao višenamjenski IT kampus za potrebe umjetne inteligencije, cloud computinga i druge kritične digitalne infrastrukture. Investitor kao jednu od ključnih prednosti lokacije navodi postojeću energetsku i telekomunikacijsku infrastrukturu, uključujući dvije 220-kilovoltne prijenosne linije i postojeću visokonaponsku trafostanicu.

Međutim, upravo činjenica da bi se na prostoru bivšeg velikog industrijskog kompleksa razvijala potpuno nova namjena otvara pitanje koje će sve dozvole biti potrebne i hoće li postojeća dokumentacija Aluminij Industriesa biti dovoljna za novi projekt.

Okolišne dozvole bit će jedan od ključnih testova

Podatak koji je u ovom trenutku posebno važan jeste da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma u junu 2026. objavilo zahtjev za obnovu rješenja o okolišnoj dozvoli za operatera Aluminij Industrija d.o.o.  Zahtjev se odnosio samo na postojeća postrojenja i nije uključio bilo kakav novi pogon pa tako ne i veliki podatkovni centar.

Zbog toga će za planirani NOVERIX biti od ključne važnosti šta će konkretno biti projektirano, kolika će biti njegova snaga, kakav će sistem hlađenja koristiti, kolika će biti potrošnja vode i električne energije te kakav će biti utjecaj na okoliš.

Drugim riječima, najava investicije nije isto što i dobijanje svih potrebnih dozvola.

Data centar koristi infrastrukturu građenu za elektrolizu

Upravo ovdje priča dobija dodatnu dimenziju.

MT Abraham Group u predstavljanju NOVERIX-a kao veliku prednost navodi infrastrukturu koja je svojevremeno bila korištena za potrebe Aluminijeve elektrolize. Prema podacima objavljenim u projektu, industrijska zona raspolaže energetskom infrastrukturom koja je ranije podnosila kontinuirano opterećenje od približno 220 MW.

To je investitoru nesumnjivo infrastrukturna prednost, ali istovremeno otvara pitanje je li korištenje postojeće infrastrukture za novu namjenu kompatibilno sa svim obavezama koje proizlaze iz ugovora o zakupu Aluminijeve imovine i ranije najavljenog plana revitalizacije proizvodnje.

Šta je s obavezama prema Aluminiju?

Ovo pitanje nije novo.

U dokumentima i javno dostupnim informacijama o ugovoru između Aluminija d.d. Mostar i Aluminij Industriesa navodile su se konkretne obaveze zakupca vezane za zapošljavanje i pokretanje proizvodnje.

Prema objavljenim detaljima ugovora, bilo je predviđeno početno zapošljavanje najmanje 80 radnika, potom dodatnih 90 radnika nakon pokretanja ljevaonice te još 50 radnika u narednom periodu. Dugoročni cilj, uz eventualno aktiviranje anoda i elektrolize i puni rad ljevaonice, bio je doseći 900 zaposlenih. Ugovor je također predviđao pokretanje procedura i pregovora u vezi s reaktiviranjem pogona anoda i elektrolize.

Federalna vlada je svojevremeno od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije tražila periodično izvještavanje o realizaciji ugovora o poslovnoj saradnji između Aluminija d.d. i Aluminij Industriesa.

Zbog toga se sada legitimno postavlja pitanje:

Ako se dio infrastrukture nekadašnjeg Aluminija sada planira koristiti za podatkovni centar, kakav je trenutni status svih obaveza koje je zakupac preuzeo prema Aluminiju i njegovim vlasnicima?

To je pitanje koje nije moguće riješiti samo predstavljanjem novog investicijskog projekta, nego uvidom u važeći ugovor, njegove eventualne anekse i izvještaje o njegovoj realizaciji.

Može li novi projekt promijeniti odnos prema postojećem zakupu?

Vlada Federacije BiH jedan je od najvećih pojedinačnih vlasnika Aluminija d.d. Mostar, sa 44 posto dionica.

Zbog toga bi eventualno pokretanje velikog novog projekta na imovini Aluminija moglo otvoriti pitanje je li postojeći ugovor o zakupu u potpunosti realiziran i odgovara li nova namjena imovine obavezama koje su ranije ugovorene.

Drugim riječima, prije eventualnog odobravanja novih zahvata moglo bi biti potrebno odgovoriti na nekoliko jednostavnih, ali vrlo važnih pitanja:

• koliko je radnika trenutno zaposleno u Aluminij Industriesu;
• koje su obaveze iz prvobitnog ugovora realizirane;
• šta je s planom reaktiviranja anoda i elektrolize;
• postoje li izmjene ili aneksi prvobitnog ugovora;
• može li se postojeća industrijska infrastruktura koristiti za potpuno novu namjenu;
• koje su nove urbanističke, građevinske i okolišne dozvole potrebne za NOVERIX;
• te jesu li kapaciteti vode, električne energije i komunalne infrastrukture dovoljni za planirani podatkovni centar.

Nije dovoljno imati industrijsku parcelu i priključak na struju

Poseban aspekt predstavljaju prostorno-planske procedure.

Federalno ministarstvo prostornog uređenja navodi da se za određene građevine i zahvate od značaja za Federaciju izdaje urbanistička saglasnost odnosno lokacijska informacija, a među dokumentacijom se, kada je propisana, mora priložiti i odgovarajući akt Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

To znači da će, zavisno od karakteristika konkretnog projekta, NOVERIX morati proći kroz niz procedura prije nego što eventualno dođe do same gradnje.

Zato je u ovom trenutku preciznije govoriti o “željenom” projektu nego o sigurnoj izgradnji data centra.

Pred Kabirijem je novi test

MT Abraham Group je od 2020. godine prisutan u mostarskom Aluminiju, a Aluminij Industries danas posluje na prostoru nekadašnjeg industrijskog kompleksa. Prema aktuelnim poslovnim podacima, kompanija zapošljava 293 radnika, dok je osnovna djelatnost vezana za aluminijsku industriju.

Najava NOVERIX-a tako predstavlja potencijalno novu fazu razvoja prostora Aluminija, ali istovremeno stavlja pred investitora i nadležne institucije niz pitanja koja se moraju rješavati odvojeno od političkih odnosa i medijskih najava.

Posebno će biti važno vidjeti hoće li nadležna federalna i kantonalna tijela novi projekt tretirati kao zaseban zahvat koji mora proći pune propisane procedure ili će se dio postojeće dokumentacije moći koristiti u novom postupku.

Ne treba biti poseban ekspert za zaključak da u ovom trenutku izvan politike HDZ-a BiH, ne postoji politička snaga u Federaciji BiH koja je spremna za nove ustupke Kabiriju.

Naprotiv, realnije je očekivati preispitivanje postojećih aranžmana.

S.N.