Nakon brojnih reakcija i otvorenih pitanja u vezi sa zemljištem na kojem je započeta izgradnja konkatedrale u Centralnoj gradskoj zoni Mostara, Gradska uprava objavila je zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Mostaru od 28. jula 2026. godine.
U saopćenju Grada navedeno je kako u objavljenom izvatku nema zabilježenih sporova, te da se zemljišnoknjižni upisi odnose na Grad Mostar i Trebinjsko-mrkansku biskupiju. Iz Gradske uprave poručuju da iz izvatka nisu vidljiva prava ni zahtjevi trećih osoba koji se odnose na predmetno zemljište.
Ipak, objavljivanje aktuelnog zemljišnoknjižnog izvatka ne daje odgovor na sva pitanja koja se već godinama postavljaju u vezi s historijom ove lokacije.
Posebno je zanimljiv podatak iz teretnog lista objavljenog dokumenta. U njemu se navodi upis od 19. aprila 1996. godine, kojim je, na osnovu rješenja tadašnjeg Općinskog vijeća Općine Mostar Jugozapad broj 01-31/94 od 10. oktobra 1994. godine i rješenja broj 01-126/95 od 10. jula 1995. godine, u korist Biskupskog ordinarijata Mostar upisano pravo korištenja građevinskog zemljišta.
Upravo tu počinje niz pitanja na koja javnost zaslužuje konkretne odgovore.
Šta je prethodilo ovim odlukama?
Na osnovu čega su donesena navedena rješenja iz 1994. i 1995. godine? Ko je bio raniji vlasnik zemljišta? Kakav je bio njegov zemljišnoknjižni status u aprilu 1992. godine, odnosno prije ratnih i poslijeratnih promjena? Da li je proveden postupak eksproprijacije, nacionalizacije ili neki drugi zakonom predviđeni postupak raspolaganja zemljištem? Ako jeste, gdje se nalazi kompletna dokumentacija i da li je prethodnim vlasnicima isplaćena odgovarajuća naknada?
Ovo nisu nova pitanja. Porodica Atijas već gotovo tri decenije pokušava sudskim putem zaštititi svoja imovinska prava.
Prema ranije objavljenim informacijama, Salamon Atijas tužbu je podnio još 1999. godine, osporavajući odluku bivše Općine Mostar-Jugozapad o oduzimanju zemljišta bez naknade i njegovom dodjeljivanju za izgradnju crkvenog objekta. To znači da se ovaj imovinski spor vodi već 27 godina, a da do danas nije dobio konačan sudski epilog.
Atijas je u ranijim medijskim istupima posebno ukazivao na slučaj porodice Živković, kojoj je Grad Mostar, nakon okončanja sudskog postupka, isplatio približno 1,2 miliona KM za zemljište na kojem se nalaze temelji konkatedrale. Isticao je da ne osporava pravo na izgradnju vjerskog objekta, nego traži da se i njegov imovinski slučaj riješi pod jednakim uslovima.
Upravo zbog toga ovaj slučaj otvara i pitanje jednakog postupanja institucija prema građanima i vlasnicima imovine.
Zbog svega navedenog, bilo bi važno da Grad Mostar, osim aktuelnog izvatka, objavi i kompletan historijski pregled zemljišnoknjižnih upisa za predmetne parcele, počevši od aprila 1992. godine pa sve do danas.
Ukoliko Gradska uprava ne raspolaže kompletnom dokumentacijom, onda bi bilo potrebno da javnosti objasni koje dokumente posjeduje, a od Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Mostaru zatraži historijski izvadak sa svim promjenama, datumima, brojevima predmeta i osnovama na kojima su upisi izvršeni.
Javnost ne traži samo informaciju ko je danas upisan – nego i kako se do toga došlo
Posebno je važno razjasniti šta se dešavalo u periodu od 1992. do 1996. godine, odnosno kako je zemljište koje je koristila porodica Atijas dospjelo u postupak dodjele drugom korisniku, na osnovu kojih propisa i dokumenata te ko je donio odluke koje su kasnije poslužile kao osnov za zemljišnoknjižni upis.
Sam zemljišnoknjižni upis predstavlja službenu evidenciju, ali objavljivanje njegovog trenutnog stanja ne može zamijeniti obavezu institucija da objasne historijat promjena, naročito kada je riječ o zemljištu koje je decenijama predmet imovinskopravnog spora.
Zbog toga se postavlja i pitanje zbog čega Grad Mostar do sada nije javnosti predočio kompletan historijat ovog zemljišta, nego je objavio samo aktuelni izvadak, koji prikazuje stanje nakon ranijih promjena i sudskih upisa.
Ako su svi postupci provedeni zakonito, ako su prava ranijih vlasnika riješena i ako su odluke o dodjeli zemljišta donesene na valjanim pravnim osnovama, objavljivanje kompletne dokumentacije trebalo bi samo dodatno potvrditi takve tvrdnje.
Transparentnost ne podrazumijeva samo pokazivanje konačnog stanja u zemljišnim knjigama. Ona podrazumijeva i objašnjenje svakog važnog koraka koji je do tog stanja doveo.
Zato bi javnost konačno trebala dobiti dokumente: zemljišnoknjižne izvatke iz ranijih perioda, odluke o dodjeli zemljišta, eventualna rješenja o eksproprijaciji, dokaze o naknadama i sve druge akte na osnovu kojih su izvršeni sporni upisi.
Jer pitanje zemljišta u Centralnoj gradskoj zoni nije samo pitanje današnjeg vlasničkog stanja. To je pitanje pravnog kontinuiteta, postupanja tadašnjih i sadašnjih institucija i odnosa prema pravima ljudi koji su nekada bili vlasnici tog zemljišta.
Otimačina iz 1996. godine ne može biti legalizirana danas. To je svakom pravniku jasno. A vrijeme je i da se gradonačelnik Kordić, konačno, suoči sa pravnim posljedicama svojih odluka.



