Stečajni upravnik Abid Šarić objavio je javni oglas za prodaju privrednog društva “Granit” d.d. Jablanica metodom prikupljanja pismenih ponuda.
Predmet prodaje je privredno društvo “Granit” d.d. Jablanica kao cjelina, sa svim pravima i obavezama koje ima na dan zaključenja Ugovora o prodaji preduzeća.
Preduzeće se bavi eksploatacijom i preradom granita već skoro 100 godina i spada u red nekadašnjih giganata jugoslovenske industrije.
Gdje se sve nalaze zgrade, monumentalne skulpture i popločane ulice i trgovi od kamena granita iz Jablanice, danas je gotovo nemoguće utvrditi.
Zgrada bečke Opere, Akademija nauka u Moskvi ili Gradska vijećnica u Berlinu samo su neki od značajnijih objekata koje krasi “Granitov” kamen.
Od njega su napravljeni plato KSC “Skenderija” u Sarajevu, glavna ulica Knez Mihajlova u Beogradu, Hotel Hayat u Beogradu, Sportski centar “Cibona” u Zagrebu, Trg bana Jelačića, ulice Titova i Ferhadija u Sarajevu,pješačka zona u Zrenjaninu, pješačke zone i trgovi u Kragujevcu, metro u Budimpešti itd.
Eksploatacija kamena se vrši na eksploatacionom polju u Općini Jablanica, ukupne površine 114,30 ha.
Potpisivanjem Ugovora stiče se pravo na zaključenje Ugovora o koncesiji za eksploataciju arhitektonsko-građevinskog kamena na period od 30 godina.
Nominalni iznos stečajnih dugovanja, dugova stečajne mase i troškova stečajnog postupka, u skladu sa usvojenim Stečajnim planom, koji se treba namiriti iz kupoprodajne cijene iznosi 20.533.813 KM.
Realizacijom stečajnog plana kupac stiče 100 postotno vlasništvo nad društvom.
Pravo učešća u postupku prodaje imaju pravna i fizička lica koja dostave pismenu prijavu, najkasnije do 8. maja 2023 godine.
U ovoj vijesti koju su objavili gotovo svi bosanskohercegovački mediji ne bi bilo ništa sporno da je Granit DD još uvijek firma koja posjeduje neku značajnu imovinu. Naprotiv, radi se o izmrcvarenom privrednom gigantu kojeg su “očerupali” bivši direktori, političari ali isto tako i stečajni upravnici. Kako drugačije objasniti da stelaj traje već 13 godina, da firmom upravlja stečajni upravnik koji je prodao svu imovinu uključujući i nekretnine a da je danas Granit DD dužan više novca nego 2010. godine kada je stečaj otvoren?
Kako objasniti da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (koja ima dvije trećine vlasništva u Granit DD) godinama unazad nije iskazala nikakvu brigu niti interes za tok stečajnog postupka. Zašto se onda, na kraju svog mandata odnosno u tehničkom mandatu odlučila da da koncesiju Granitu DD iako to nije činila prije pozivajući se na to da nema zakonskih uslova? Zašto Vlada garantira koncesiju na 30 godina budućem (imaginarnom) kupcu firme a ne da koncesiju firmi čiji je ona vlasnik?
U ovom slučaju radi se o klasičnoj prodaji onog što ne može biti predmet prodaje – a to je koncesija na javno dobro, u ovom slučaju na iskop jako vrijednog kamena iz jablaničkih majdana. Prodaja javnih resursa samo je zamaskirana u prodaju preduzeća koji osim prava (koncesija) nema više imovine za prodaju. Samo količina koja je navedena u Odluci Vlade HNK od 28.02.2023. (Odluka na kraju teksta op.a.) vrijedna je, prema tvrdnjama stručnjaka, 100 miliona KM.
Nejasno je i zašto o svemu šuti lokalna zajednica – Općina Jablanica koja bi morala biti aktivnija i zainteresiranija u slučaju Granita.
Zanimljivo je kakva je u svemu uloga samozatajnog slovenačkog biznismena porijeklom iz Sandćaka koji je boravio u Jablanici i Mostaru, te kakva je uloga premijera Nevenka Hercega, ministra Željka Laketiča i njegovih mentora?
Odogovre na sva ova pitanja daćemo narednih dana kroz naše analize i istraživačke tekstove. To smo dužni prije nego što jednoj uspješnoj firmi podignemo bašluk od onog istog kamena koji je više od sto godina prerađivala.
