Roman obuhvaća razdoblje od Drugog svjetskoga rata do raspada Jugoslavije u punih 45 godina. Podijeljen je u dva poglavlja – autorovo djetinjstvo i odrastanje u Mostaru koje počinje pričom “Mahala Mejdan” te njegove zrele godine u Dubrovniku na poznatom dubrovačkom trgu i pričom “Čekajući ‘četvorku'”.

–  Dugo vremena sam imao potrebu da nešto napišem i ostavim iza sebe ali nisam pri tome imao jasnu ideju, što točno. Želio sam da opišem ljude koje sam poznavao, kako one koji su me voljeli tako i one koji me nisu voljeli, kao i neke društvene događaje – ispričao je Berić.

Sažimajući roman, opisuje prestižno naselje Južni logor u kojem je živio kao sin oficira, a zapravo je bježao u mahalu Mejdan, jedno od siromašnijih dijelova grada jer je s njim u razred išao prijatelj (Mehmed Begović) koji je tu živio.

– Ja sam zapravo i živio i odrastao u Mahali jer ovamo kod svojih nisam imao vršnjaka, pa sam stalno bježao od kuće…No, da bih ušao u muslimansku obitelj i bio prihvaćen, prvo sam morao proći inicijaciju… Nisam ja pobijedio tu Mahalu nikad i zauvijek će ostati u mom srcu – ispričao je Berić.

Uz autora, o knjizi je govorio i urednik knjige Damir Uzunović koji autora opisuje kao senzualnog pisca koji “ispisuje kroniku duše, svojih junaka ili svoje vlastite…”

– Kroz sva autorova vremena, od odrastanja i sazrijevanja mijenja se stilska kompozicija kroz koje se autor bavi portretima raznih ličnosti pokazujući jednu zaokruženost postojanja neponovljivog života koji je pun izazova, odricanja, nevjerojatnih odluka i promjena – zaključuje, uz ostalo, Uzunović.

Gojko Berić je rođen 15. travnja 1939. godine u Donjim Vrbljanima, selu na rijeci Sani. Odrastao je u Mostaru, gdje je završio nižu gimnaziju i Strojarski tehnikum. Još kao srednjoškolac počeo se baviti novinarstvom. Karijeru je započeo 1962. u mostarskoj Slobodi. Bio je dopisnik Oslobođenja iz Mostara i Dubrovnika, a potom višegodišnji kolumnist ovog lista.

Berić je za svoj rad dobio mnogobrojne nagrade i priznanja.

(FENA)