Manastir Žitomislić rušen je nekoliko puta u svojoj dugoj istoriji. Bio je i veoma važno duhovno sjedište sa bogatom istorijom.

U okviru ovog manastira djelovala je, istina nakratko, duhovna škola.

To je bila prva pravoslavna bogoslovija na prostoru Zapadne Turske, veoma važan ekskluzivitet.

Njena važnost se reflektuje u činjenici da je s otvaranjem počeo proces razlaza sa fanariotskim vladikama proturski orijentisanim, koji nisu bili obljubljeni kod domaćih Srba pravoslavaca.

Ova škola predstavljala je prvu fazu pripreme za ostvaranje prijedloga mitropolita iz Beograda o podizanju bogoslovija u Sarajevu, Mostaru i Prizrenu.

U njima bi se pripremali budući sveštenici a time i mitropoliti čime bi postepeno domaći sinovi zamijenili grčke vladike fanariote.

Ideju za osnivanje takve škole forsirali su Serafim Perović i Nićifor Dučić. Perović je pisao Prokopiju Čokorilu, koji se tada nalazio u Rusiji, da tamo prikupi nešto novaca i za ovu školu. “Škola je toliko za dušu nužna, kao što je za tijelo jelo i piće”, piše mu Perović.

Ipak je sam krenuo 1864. g. u Rusiju odakle je donio 700 dukata.

Škola je otvorena u Mostaru 1867. g. kako je Serafim bio najviše zainteresivan za školu a bio je na mjestu nadstojatelja manastira Žitomislić odlučeno je da škola bude u Žitomisliću. od maja 1868.g. škola djeluje u Žitomisliću

Sačuvani Statut škole pruža mnogo važnih informacija o njoj. Škola je ujedno pripremala, ne samo sveštenike, nego i narodne učitelje.

Učenici su imali besplatno: hranu, ogrijev, osvjetljenje, poslugu i knjige, dok su siromašni pored toga imali besplatno hranu, odjeću i sve drugo što im je trebalo.

Trajala je dvije godine s tim što su pored crkvenih učenici slušali predavanja iz predmeta gramatika, zemljopis i račun.

Zlatko Serdarević