Bosanski franjevac, teolog i publicista Drago Bojić gostovao je u emisiji “Razgovor s razlogom” na HRT-u, gdje je govorio o tome zašto smatra da je nacionalizam nespojiv s kršćanstvom, kako je etničko postalo važnije od etičkog te zašto se ljudi ne bi trebali odricati vlastitog dostojanstva i slobode.

Govorio je i o ulozi vjerskih zajednica u procesu pomirenja, položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini te odnosu Hrvatske prema njima.

Bojić smatra da je nacionalizam u suprotnosti s kršćanstvom i katoličanstvom, a svoje stavove temelji na Evanđelju. Objašnjava da je Isus nastojao vjeru odvojiti od nacionalnih okvira i svoju poruku prenijeti svim ljudima.

“Moramo uzeti u obzir činjenicu da se i vjera utjelovljuje u određenom konkretnom kontekstu, kulturološkom, u određenom narodu. Ali ne možemo nikada pretpostaviti jedan pojedinačni narod narodu Božjem, koji je slika i metafora za sve narode svijeta”, ističe Bojić, piše HRT, prenosi Index.hr.

Prema njegovim riječima, katoličanstvo je univerzalno i nadilazi interese bilo kojeg pojedinačnog naroda, dok nacionalizam negira ljudska prava. Smatra da čovjeka ne treba svoditi samo na jedan identitet.

“Ako se neko svodi samo na to da je Hrvat, Bošnjak ili Srbin, a pri tome zanemaruje sve svoje druge identitete, on zapravo postaje nevidljiv čovjek. On postaje dio jedne nevidljive mase, grupe, u kojoj se više ne razaznaju pojedinci”, objašnjava Bojić.

Upozorava da su identitetske politike ponovo u središtu društvenih zbivanja, zbog čega moral sve više trpi.

“Kada vi, primjerice, u mojoj domovini Bosni i Hercegovini etničko stavite iznad etičkog, tada se može događati sve ono što se i događa kroz ovih trideset i nešto godina. Ljudi praktično gotovo da to prihvataju kao neko normalno stanje, i korupciju i kriminal i prevare i iskorištavanje općeg dobra”, smatra Bojić.

Dodaje da takve stavove danas zastupaju i obrazovani intelektualci, koji pitanje pravde često svode na to ko ima moć. Zbog toga smatra da su moralna i etička pitanja od presudnog značaja.

“U našim društvima veliki broj ljudi izjašnjava se vjernicima. I onda je stvarno potpuno opravdano pitanje kako je moguće da ti ljudi, koji tako lako i rado u javnosti operiraju Božjim imenom i paradiraju sa svojom religioznošću, pritom u potpunosti zanemare etički dio svoje vlastite vjerske tradicije”, kaže Bojić.

Objašnjava da je riječ o vjerskom licemjerstvu, koje teologija naziva “praktičnim ateizmom”. To podrazumijeva prihvatanje vjerskih običaja, ali istovremeno zanemarivanje vrijednosti koje ta vjera propovijeda u svakodnevnom životu.

Suočavanje s prošlošću i poštovanje žrtava

Bojić smatra da su najzdravije one zajednice koje su spremne kritički posmatrati same sebe i odgovorno se suočiti s prošlošću i kolektivnom odgovornošću.

Kvalitet jednog društva, kako ističe, vidi se i po njegovom odnosu prema najslabijima, marginaliziranim grupama i strancima.

“Ako se strani radnici koji su došli u Hrvatsku osjećaju prihvaćeno, to bi onda bio znak da je to društvo zdravo. Ali ako neko od tih radnika strahuje za svoj život, ako se plaši da bi ga neko mogao negdje uvrijediti, to onda nije dobro”, kaže Bojić.

Dodaje da u društvima poput bosanskohercegovačkog svako o sebi ima najbolje mišljenje, dok odgovornost prebacuje na druge. Zbog toga, smatra, niko ne želi prvi pokrenuti proces suočavanja s vlastitom prošlošću.

“Logori koji su bili u Herceg-Bosni zastrašujuća su sramota Hrvata katolika. Svaka druga mjesta gdje su počinjeni zločini koje su učinili pripadnici našeg naroda, to je naša najveća sramota. Tako bi trebalo razmišljati i na drugim stranama čiji su pripadnici također učinili zlodjela”, poručuje Bojić.

Smatra da bi za proces pomirenja bilo veoma važno da svaka vjerska zajednica obilježava stradanja za koja su odgovorni pripadnici njenog naroda.

“To znači da Katolička crkva obilježava Ahmiće, da Islamska zajednica to čini u mjestima stradanja gdje je Armija BiH počinila zločine, da Srpska pravoslavna crkva ide u Srebrenicu i Prijedor. Svjestan sam da je to, barem u sadašnjoj situaciji, nezamislivo”, kaže Bojić.

Položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini

Govoreći o položaju Hrvata u BiH, Bojić navodi da je politikom Franje Tuđmana krajem osamdesetih i tokom devedesetih godina, u ime ideje integralnog hrvatstva, potiskivana posebnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Taj politički narativ, smatra, prihvatili su i njihovi predstavnici.

“I sad imate jednu jako problematičnu situaciju da ljudi koji su rođeni u ovoj zemlji, čiji su preci tu živjeli stoljećima, pristaju na to da su dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. I pri tome također pristaju i žele da im je Hrvatska matična domovina”, ističe Bojić.

Naglašava da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata snažno povezan s Bosnom i Hercegovinom.

“Mislim da je to, nažalost, završen proces i da su ljudi svojevoljno pristali biti dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. Ja osobno na to ne pristajem”, kaže Bojić.

Smatra da bi Hrvati u BiH trebali ponovo pronaći vlastito dostojanstvo i samostalnije odlučivati o svojoj političkoj budućnosti.

Osvrćući se na rezolucije Hrvatskog sabora i česta obraćanja hrvatskih političara o položaju Hrvata u BiH, Bojić smatra da takav pristup nije donio, niti će donijeti korist.

Prema njegovom mišljenju, odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH trebao bi se zasnivati na saradnji, a ne na paternalizmu.

“Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju postati samostalni, izaći iz te vječne političke adolescencije i nepunoljetnosti, da se ne mora stalno ići po mišljenje u Zagreb”, smatra Bojić.

Odustajanje od slobode

Zbog svojih stavova Drago Bojić je 2013. godine smijenjen s mjesta predavača na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i funkcije glavnog urednika časopisa „Svjetlo riječi“.

Govoreći o posljedicama javnog iznošenja vlastitih stavova, istakao je da svaki pojedinac mora biti spreman na neslaganje, ali i moguće pritiske.

“Kada pojedinac u javnosti iznese svoje mišljenje, mora računati s tim da će se suočiti i s neslaganjem, ponekad i s rizicima. Imamo i javni linč u našim društvima, ali ipak mislim da nema ništa ljepše i teško da ima bolji osjećaj nego kad zakoračite svojim putem, kao slobodan čovjek kojeg niko ne može uvjetovati i ucjenjivati”, rekao je.

Zaključio je da ljudi na ovim prostorima često olako odustaju od slobode i vlastitog dostojanstva, zbog čega postaju podložni političkim pritiscima i nametnutim načinima razmišljanja.

“Mislim da mnogi naši ljudi na ovim prostorima olako odustaju od svoje slobode, od svoga vlastitoga dostojanstva i zato vrlo često slijede politike ili matrice mišljenja koje ih sve više i sve dublje zarobljavaju u neslobodu”, zaključio je Bojić.

(Vijesti.ba)