Kaže to u intervjuu za „Dnevni avaz“ svećenik Duško Kojić, starješina Saborne crkve u Mostaru. S mostarskim parohom razgovarali smo povodom Božića, najradosnijeg hrišćanskog praznika, koji će pravoslavni vjernici sutra (utorak) proslaviti.

Kako unijeti taj optimizam kao duhovnu snagu u današnje društvo?

– Slaveći Hristovo Rođenje, svake godine iznova mi dobijamo priliku da se rodimo kao novi ljudi, da se preispitamo koliko smo učinili za druge i koliko još možemo učiniti. Bog donosi odluku da se rodi u pustinji, u pećini izvan Vitlejema, izvan centra tadašnje civilizacije i na taj način se poistovjećuje sa siromašnima, sa onima koji su u potrebama i zaboravljeni, te na taj način pokazuje da niko nije zaboravljen od Boga i da je svako dijete Božije i da je svima nama blizak. Tom porukom upućuje nas jedne ka drugima i trebamo razumjeti da slaviti bilo koji praznik bilo koje religije u našoj zemlji, a činiti to jedni bez drugih i ne pazeći jedni na druge, ne činimo po volji Božijoj. Ako pratimo ovaj program, lako je optimistično gledati u budućnost svijeta i našeg društva.

Kuda smo to krenuli, koliko smo se udaljili od osnovnih postulata vjere?

– Gledajući u sve užase, tragedije i ratove koji nas okružuju, djeluje kao da nikada nije teže bilo povjerovati u božićni poziv na mir i radost. Pitanje je kada smo se mi udaljili od naše vjere, djeluje da je to mnogo ranije prije svih tragedija. Deklarativno se izjašnjavamo kao vjernici, u praksi ne primjenjujemo osnovne poruke i sadržaje naše religije. Osobina svojstvena ljubavi Božijoj je da nas u svakom trenutku prima nazad u svoje okrilje, da dobri Otac naš nebeski sina koji zgriješi uvijek grli i raduje se njegovom povratku. To da imamo na umu, gdje god da smo krenuli, a očigledno da staza kojom idemo nije dobra, imamo priliku i potrebu vratiti se na pravi put, put istine, put pravde, put ljubavi, Božiji put.

Šta je, zapravo, suština Božića i koje su njegove istinske vrijednosti?

– Danas živimo u kulturi ambalaže koja prezire svoj sadržaj, u društvu gdje je izgled bitniji od pameti, vodeći računa više o tome kako ćemo se drugima predstaviti i šta će to o nama reći nego kako ćemo istinski živjeti i biti srećni. Svakodnevicu smo pretvorili u laž, ne samo praznike. Suština Božića i života je sve suprotno ovome. Svjesnost da se sreća formira na nivou očekivanja i da ćemo biti srećni samo onda kada imamo mala očekivanja, kada smo zadovoljni onim što imamo i ne zavidimo drugima, kada se radujemo tuđem uspjehu i želimo svaki dan i mi sami da budemo bolji, kada nađemo takvu mjeru u našim odnosima, onda možemo i Božić i sve praznike dočekati sa osjećanjem ljubavi onakve kakvu je opisuje apostol Pavle u himni ljubavi, a to je: „Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati. Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo, a kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.“

Koja je Vaša božićna poruka?

– Praznični dani su uvijek prilika i poziv da se kroz pokajanje smirimo i uspokojimo, da se pomirimo sa Bogom i potrudimo sa da sa svima budemo u miru koliko do nas stoji, da oprostimo i zatražimo oproštaj, da se sjetimo onih koji su u potrebi i nemoćni, da im priskočimo u pomoć svim svojim bićem, sa svime što jesmo i imamo, kako riječju tako djelom i molitvom. Nedavno smo, nažalost, imali priliku svjedočiti nevoljama koje su zadesile kroz poplave Jablanicu, Konjic, Kiseljak, Fojnicu, Kreševo, neki od tih ljudi još čekaju na pomoć i treba kao društvo da se sjetimo tih ljudi i svi zajedno da im pomognemo i koliko možemo da ublažimo njihovu muku. Da se u molitvi sjetimo i tragično stradalih ljudi u Novom Sadu i na Cetinju i od Boga zatražimo svakog dobra i utjehe njihovim porodicama i srodnicima.

Obnova Saborne crkve

oKada se očekuje da će Saborna crkva u Mostaru zasjati u svom punom sjaju? Možemo li u ovom trenutku govoriti o datumu otvorenja tog hrama?

– Nažalost, još jedna godina je iza nas u kojoj moram napomenuti da dok svi nivoi vlasti u ovoj zemlji ne prepoznaju važnost obnove Sabornog hrama, nacionalnog spomenika BiH, mi ne možemo govoriti o datumu završetka obnove. Sa ovakvom podrškom nismo ni blizu tom danu.