– Primiče se još jedan, dvadeset osmi po redu 11. juli. Brojimo svaku godišnjicu, tužni smo i ne zaboravljamo. Istovremeno riječi teško nalazimo, a pričati i podsjećati moramo. Prije par dana sam prisustvovao otvaranju izložbe Arhiva Federacije BiH- „Underground- Pod zemljom“. Govorio sam tada, rekao istine za koje smatram da ih moramo stalno ponavljati.

Bol porodica žrtava

Naša bol neuporediva je sa bolom porodica žrtava, preživjelih Srebreničana. Kako im je svaki dan, svaku godišnjicu, šta iznova i iznova proživljavaju – to znaju samo oni.

Oni, živi svjedoci stradanja. U bolu s njima stojimo i mi, posmatrači. Oni koje vodi želja da saosjećamo sa njima i da im budemo podrška u nepokolebljivoj borbi za pravdu i istinu. I najvažnije – stojimo zajedno. U tome je naša najveća snaga.

A to je izuzetno važno, jer nažalost, ni nakon dvadeset i osam godina zločinci i oni koji ih slave i veličaju nisu spremni da se suoče s istinom. Negiraju genocid, ne priznaju presude suda, vrijeđaju sjećanje na žrtve, falsifikuju istorijske činjenice.

Stoga, nadglasati laž istinom, mržnju nadjačati borbom za pravdu, politike zla poraziti podrškom i brigom o preživjelima, poštovanjem i razumijevanjem njihove boli i trauma koje nose – to je svrha našeg djelovanja.

Život da nadvlada uništenje

U Srebrenici se borimo da život ipak nadvlada uništenje, da obnova nadjača rušitelje. Pobjeda Bosne i Hercegovine kao države jednakih ljudi, njihov je poraz.

Život Bosne i Hercegovine kao multietničke zemlje smrt je njihove ideje razdvajanja i podjela. Dostojanstvo i tišina bijelih nišana je najglasnija i najjasnija poruka i svjedočanstvo da mi nismo kao oni.

Vrijeme kada ćemo djelima pokazati koliko smo spremni svi zajedno uraditi za Srebrenicu, olakšati im život konkretnim stvarima je tu, tek jedan korak iza naše moralne podrške i razumijevanja bola i još jedne tužne godišnjice. Budimo tihi ova dva dana. Pustimo da žrtve nađu konačni smiraj – naveo je Nikšić.

(avaz)