Nakon što je iz Hrvatskog narodnog kazališta Mostar upućen javni odgovor predsjedniku Gradskog vijeća Mostara, Salemu Mariću vezan za sporenje izgradnje ovog objekta, u javnosti su se, po prvi puta, pojavile određene bitne činjenice.

Naime, da nije bilo ove reakcije, šira javnost još ne bi saznala da Grad Mostar nikada nije proveo proceduru dodjele zemljišta za izgradnju zgrade HNK, već se ona gradi na osnovu “Ugovora o ortakluku” između Grada i HNK.

Ortačkim ugovorom tako je, praktično, omogućen promet gradskim zemljištem bez odluke Gradskog vijeća, koje je jedino nadležno za promet zemljištem. Ugovor je potpisao gradonačelnik kao “ortak” (sudeći po vremenskom slijedu radi se o Ljubi Bešliću), nakon čega je Odjel za urbanizam pripremio i dozvole koje je opet potpisao “ortak” Bešlić?!

Ugledni pravnici koji se godinama bave imovinsko-pravnim predmetima su nam ukazali na ovu činjenicu te podcrtali da prema važećim zakonskim i statutarnim propisima u trenutku potpisa Ugovora o ortakluku pokojni Bešlić je prekoračio svoja ovlaštenja jer u to vrijeme Gradsko vijeće Mostara nije niti postojalo.

Isti izvor skrenuo nam je pažnju i da krivična prijava koju je ovim povodom uputio Salem Marić prema Tužilaštvu HNK nije tretirala ove pravne činjenice, iako je to egzaktan primjer kršenja zakonskih propisa.

Nejasno je zbog čega, kao i zbog čega se Marić nije žalio na odluku Tužilaštva HNK o neprovođenju istrage.

Prigovori prema pravobraniocu Almiru Mujkanoviću također ne stoje, jer je dužnost Pravobranilaštva, njegova osnovna zadaća, da štiti imovinu Grada Mostara. Tako da sve pravne radnje koje Mujkanović poduzima u tom pravcu spadaju u njegov redovni posao.

Na kraju, paušalna protivljenja izgradnji bilo čega u Mostaru, a posebno instutucija kulture, nigdje nas neće odvesti. Jednako kao što nas neće odvesti nikuda ni ignorisanje zakona i pravno nasilje sa ozbiljnim elementima diskriminacije na nacionalnoj osnovi.